Veljača 1982: Nepažnjom organizatora koncerta Riblje čorbe i neobuzdane publike jedno mlado srce je prestalo kucati. Pravi krivci nisu i čini se neće biti imenovani. Na žalost, ostaje samo opomena... Mala zelena kuća u Dobrilinoj šest. U njoj tuga. Roditelji Matilda i Vlado, djeca Vesna i Željko, baka, rođaci i prijatelji opraštaju se zauvijek od četrnaestogodišnje Željke Marjanović, učenice osmog razreda OŠ August Šenoa. Do jučer je bila tu. Visoka, plava, živahna. Sada je više nema. U gužvi pred Dvoranom sportova Željkino srce je puklo.
Otišla je sretna
Sjedimo u njenoj sobi. Oko nas knjige, ploče, gramofon, kutije od cigareta te bezalkoholna pića. Majka priča:
"Toliko je bila sretna prije odlaska na koncert. Išla je po kući i mahala kartom. Još u četvrtak dobila je karte za sebe i brata blizanca, Željka, od prijatelja iz razreda. Bio je to njegov rođendanski dar. Častio je svoje prijatelje iz razreda. Ranije je bila samo jednom na koncertu, čini mi se Bijelog dugmeta...
Bila je vrlo dobar đak, bolji od brata.
"Iako su blizanci, nisu sličili jedno drugom. Išli su u isti razred, ali nisu sjedili u istoj klupi. Ona je bila vrlo dobra, on nešto lošiji. Tako je s dečkima. Zajedno su sakupljali sve ove stvari, slušali muziku. Glumila je već godinu dana u Kazalištu mladih. Bila je vesela, puna života.
Kada su i s kim otišli na koncert?
Otišli su zajedno oko 19 sati. Tamo su se sreli s vršnjacima iz škole. Negdje oko 10 do devet uvečer Željko se vratio kući. Kaže nije mogao ući, bila je velika gužva. Kako Željka nije dolazila čitave noći, ja sam je otišla tražiti. Vlado je bio u bolnici na liječenju. Išla sam u SUP ovdje na Trešnjevku.
Tamo su mi rekli da njih dosta poslije koncerta neće doći kući, da se ne sekiram i da pričekam jutro. Onda sam otišla u Vinogradsku bolnicu. Ništa. U Džadžićevoj su mi rekli "dođite, da vidite". Bilo je pola osam. Utorak ujutro. Prepoznala sam moju Željku po stvarima.
Istraga je u tijeku
Znate li tko je kriv za smrt?
O krivcima ne razmišljamo, odgovara nam otac Vlado. Djeteta nema. Ostaje nam samo tuga i opomena. Moja djeca, Željko i starija Vesna, neće više nikada ići na takve manifestacije. Roditeljima i omladini ovo je tužno upozorenje da paze što rade, da ne puštaju svoju djecu tek tako na koncerte.
U Okružnom sudu Zagreb od Jovice Martinovića, Šefa istražne službe, saznajemo da je javno tužiteljstvo izdalo zahtjev za sprovođenje hitne istrage protiv nepoznatih odgovornih osoba povodom smrti Željke Marjanović. Suca Martinovića pitamo i po kojoj osnovi se vodi istraga. On odgovara:
"Nalaz liječnika je potvrdio smrt Željke Marjanović, nastalu uslijed rupture (prskanja) srca prouzrokovanog snažnim vanjskim pritiskom. Nisu točni izvještaji iz novina da je djevojčica izgažena. Po nalazu na njoj nema otisaka gaženja niti prijeloma.
Tužiteljstvo će podići tužbu protiv nepoznatih lica zbog krivičnog djela protiv opće sigurnosti i ugrožavanja ljudi i imovine iz Krivičnog zakona SR Hrvatske član 162, stav dva i člana 153, stavovi jedan, dva i tri. Slučaj će biti povjeren nekom od naših sudaca. Istraga je u tijeku."
Na konferenciji za novinare Josip Šliber, sekretar Gradskog SUP-a, rekao je da uzroci ove nesreće leže u propustima organizacije koncerta. Prodano je mnogo više karata od najavljenih devet tisuća, tako da se na koncertu okupilo između 18 i 20.000 gledatelja. Većina njih je ostala ispred vrata, jer su ušli gledatelji s falsificiranim kartama, kao i oni bez karata.
Poslije uvjeravanja policije oštećeni gledatelji vratili su se kućama s neiskorištenim kartama. Nije bilo zbog toga ozbiljnijeg kršenja javnog reda i mira, a to znači da nije bilo ni razloga da policija intervenira niti da se zove naknadno pojačanje.
Nesreća se dogodila u trenutku kada je masa gledatelja krenula uz betonsku stazu prema ulaznim vratima. U gužvi Željka Marjanović je pala na betonsku stazu. Tu su je primijetila dva mladića koja su je izvukla iz gužve i pružila prvu pomoć. U međuvremenu liječnici Hitne pomoći su se pokušavali probiti do djevojčice. Uspjeli su. Na putu prema bolnici Željka je izdahnula.
Nepoznati krivac
Anton Vrdoljak je direktor Doma sportova. Poslije ovog događaja i napisa u novinama u kome se tretira kao "nepoznato odgovorno lice" prozvan je na odgovornost. Posjetili smo ga.
"Odmah vam mogu reći ono što sam već izjavio. Organizatori nastupa Riblje čorbe u Zagrebu bili su Koncertna direkcija i Dvorana sportova. Koncert je uredno prijavljen. Evo, imamo sve papire i zapisnike.
Najavili smo veliku posjetu i prodaju oko deset tisuća karata. Prodali smo zapravo 10.550. Vidite, dva puta smo tražili osiguranje od Službe javne sigurnosti na vanjskim dijelovima dvorane. Mi smo unutra udvostručili broj redara. Bilo ih je ukupno četrdeset i jedan. Učinili smo sve što smo mogli.
Ipak, jedna djevojčica je mrtva, petnaest gledatelja je povrijeđeno. Jedan teže, bocom u glavu.
Sva pisanja i govorenja o ovom slučaju zasnivaju se sada na pretpostavkama, a ne na činjenicama. Mi smo odgovorni za red u dvorani. Apsolutni red je bio, čak i kod prekida. Bilo je dvoje povrijeđenih, ne petnaest.
Tvrdi se da ste prodali više karata i da je bio otvoren samo jedan ulaz, sat vremena prije početka.
To su priče. Možda je bilo falsifikata, čega inače ima redovno. Ponavljam, prodali smo 10.550 karata. Bilo je otvoreno šest ulaza. Kasnije su neki zatvoreni zbog velikog pritiska publike izvana. Vrata su otvorena sat i pol prije početka, što je sasvim normalno za ovakve priredbe.
Uostalom, to nije uzrok gužve. I da smo sva vrata imali otvorena čitav dan, gužva bi se stvorila u tih pola sata prije početka. Tako je to uvijek...
Vi ste dva puta zvali policiju.
Da, evo kopije dopisa. Te večeri policije nije bilo u pola sedam pa smo zvali broj 92 na Trešnjevki. Došla su dvojica pozornika, ali su se negdje izgubili, kako tvrde naši redari. Onda smo zvali i došla je dežurna ekipa.
Jeste li u dopisima tražili određen broj policajaca, s obzirom na to da ste znali kakvo je interesiranje i da su karte bile rasprodane?
Ne, mi ne navodimo podatke, broj policajaca određuje stanica zavisno od procjene stanja na terenu.
Zašto nije bilo vozila Hitne pomoći?
Mi vozila zovemo samo kada imamo međunarodne utakmice. Na to smo obavezni. Za koncerte ne. Uostalom, u okviru dvorane imamo sportsku ambulantu za slučaj da se nešto dogodi.
Gdje ste vi bili kada se nesreća dogodila?
Ja, ovdje u kancelariji. Mi smo svi bili unutra. Nismo znali što se vani događalo. Tek nam je SUP javio što se dogodilo i rekao da prekinemo koncert. Što smo učinili, mada smo strepili da to ne izazove incident. Publici ništa nije rečeno...
Dio krivnje je naš
Osjećate li se odgovornim za smrt djevojčice?
Čujte, mi smo spremni prihvatiti odgovornost za onaj dio krivice koji je naš i koji se dokaže. Ali, to nije samo naša krivica. Vanjsko osiguranje nije naš posao. Mi vršimo osiguranje unutra. Kako nitko ne zna tko je djevojčicu nagazio, usmrtio, sada se, čini mi se, krivica svaljuje na nas. Mi smo stvarno sve poduzeli.
Sve je to zapravo splet okolnosti s puno negativnih momenata koji se tragično završio. Objektivno, mi bez suradnje ne možemo realizirati ovako veliki koncert. Subjektivno, sigurno je bilo naših propusta i mi od toga ne bježimo.
Zašto tvrdite da se sve svaljuje na vas?
U ovoj situaciji naši suradnici, čak i ljudi iz općine žele da se pokriju i ograde pa isturaju naprijed samo nas.
Mislite da dio odgovornosti nosi i policija?
Ja to ne mogu reći. Mi s njima dobro surađujemo. To je na njima da utvrde. Strašno mi je žao što na ovaj način moramo razgovarati u vrijeme kada slavimo desetogodišnjicu rada.
To je sudbina. Kad-tad nekome će se desiti. Eto, palo je nama. Zašto? Zato što je ovo rizičan posao. Da smo mi riješili sistem financiranja sportskih dvorana, do ovoga ne bi došlo. Ovako se moramo baviti komercijalnim poslovima koji nam donose samo probleme.
Kako se onda mogu spriječiti ovakve nesreće?
Izlaz nije u zabranama rock koncerata, kako već neki predlažu. Izlaz je u boljoj organizaciji, svih nas koji surađujemo na takvim poslovima.
Ostajemo bez riječi. Utisak je da su svi krivi i nitko. Tako nam odgovara i Željka Predić, prijateljica nastradale djevojčice.
Bila sam na koncertu, i meni je kartu poklonio Srđan Škare, prijatelj iz razreda. Koncert je bio dobar. Gužva kao i obično. Na žalost, Željka je nastradala. Tko je kriv? Bilo je otvoreno premalo ulaza. Masa se gurala, sasvim nepotrebno. Što nam sada ostaje? Ništa. Svi govorimo da više nikada nećemo ići na koncerte, da ćemo izbjegavati gužvu.
A znam da ćemo se ponašati isto, kao i Željka, koja se radovala i pričala: "Kako bi mogla proći Čorba bez mene."