lipanj, 1987
U svakodnevni ritam grada Đuka Puček unosi i svoju notu gitarom, savršenom frizurom i uvijek dobro odjeven. neki se samo okreću za njim, a neki ga prijateljski pozdravljaju. neki opet govore da je postao legenda ovog grada, ali Đuka kaže: ''To je malo prevelika riječ za mene. Književnik ili državnik može biti legenda, ali ja ne.''
Godi mu kada ga ljudi prepoznaju i pozdravljaju na ulici, ali ne voli kada ga nazivaju krivim imenom i zato naglašava:''nisam Đokica, već Đukica.''
Postoji još nešto: biti u Zagrebu i ne vidjeti Đukicu isto je kao da u Zagrebu nisi bio.
Ali tko je zapravo Đuka Puček? odakle dolazi?
ĐUKA: Sa četrnaest godinaotišao sam od kuće (iz Varaždina) i došao u zagreb. To je bilo u jesen 1965. Htio sam se afirmirati, jer sam oduvijek imao smisla za pjevanje i sviranje giatre.
Prve dane proveo sam u Prihvatilištu za maloljetnike na Glavnom kolodvoru Zagreb, te od Prihvatilišta dobio posao liftboya u NAMI u Ilici.
U to vrijeme dobio sam prvu nagradu na ''Prvom pljesku'' u varieteu, današnji ''Jazavac'', s pjesmom ''Vagabund''. nakon toga sam otišao u Pariz. Tamo sam proveo dvije godine. nastupao sam u pariškom metrou, noćnim klubovima, barovima i restoranima, kao George Jugoslav. razbolio sam se i morao vratiti natrag jer nisam imao novaca za liječenje. Ovamo sam došao s punim koferom ploča i bez novaca, jer sam bohem i nisam šparao. nakon Pariza svirao sam u Osijeku, varaždinu, Rijeci i u Grčkoj, te kroz šest mjeseci na brodu Dalmacija, ali Zagreb me oduvijek prvenstveno privlačio. Kad sam se konačno vratio u Zagreb, uzeo sam svoju gitaru i počeo zabavljati ljude. Pjevao sam u Lovačkom rogu, Tri lovca (današnji Stari fijaker), u cafeu Charlie, kaptolskoj klijeti i dr.
Vaša biografija podsijeća na životni put umjetnika. Smatrate li se umjetnikom?
ĐUKA: Ja sam skoman i ne smatram se umjetnikom. Ja sam prvenstveno trubadur. Popularan sam .... U nekoliko navrata sam npr. rasprodao Bagatellu, ali tek uz simboličnu naknadu, više radi moje osobne reklame. Tratinčica me također zvao na Bundek, gdje često i danas gostujem, a evo stigao sam i na film (film ''Večernja zvona'' u režiji L. Zafranovića). Jako mi je žao što u životu nisam bio u Meksiku, iako sam dosta proputovao. Pjevam na franscuskom, španjolskom i talijanskom, engleski nisam nikad volio, a njemački mi ne leži.
Da li je bilo teško postati Đukica u Zagrebu?
ĐUKA: Nije bilo lako postati Đukica u Zagrebu. Pokušajte jednom ovako ekstravagantno obučeni prošetati od Trga republike do Frankopanske! To ne može svatko. Nailazio sam na ljude koji su me mrzili i potcjenjivali. Neki su govorili da sam napast, a drugi da bi mi trebalo podići spomenik. Ponekad me i vrijeđaju, ali ja nikad ne vrijeđam niti uzvraćam uvrede ljudima koji me zadirkuju na ulici. Prihvaćam to kao normalne ljudske reakcije, jer ne mogu baš svakome biti simpatičan. Međutim, ako je netko vulgaran i hoće me poniziti, onda sam posebno osjetljiv i mogu svašta reći. To je uvijek tako: dvoje te uvrijedi, deset te pohvali, uzmi prosjek - pa je dobro. Ja sam dostojanstven, ponosno koračam gradom. zadovoljan sam sobom.
Kako izgleda Đukičin dan?
ĐUKA: Dugo spavam, dugo se i uređujem. Oko podne izlazim i idem ravno u Frankopansku 7, kod gospođe Halide na češljanje. neki misle da nosim periku, ali to nije istina. Imam svoje lasi i uvijek istu frizuru. Nakon ručka često sviram u Kaptolskoj klijeti, zabavljam goste za vrijeme ručka, pa ako ima posla ostajem tu, a ako nema - idem u neki od ranije spomenutih lokala. Sve u svemu, nekako se živi, a pjesma me čini sretnijim.
Gdje se oblačite?
ĐUKA: Svugdje gdje nađem nešto zgodno i prikladno za svaku priliku, a često me dijelovima garderobe obdaruju poznati zagrebački modni kreatoi, kao Martin Arbanas i Mister X.
I na kraju....
ĐUKA: Najviše bih volio da me ljudi shvate, da me gledaju onako kako ja gledam njih: bez mržnje i bez zavisti! Otpor pružam samo onom tko me hoće zgaziti.
Pjesma je ta bez truna zla,
mi smo k'o jedno ona i ja
svaki sam tren Đukica njen
ona je radost, ja sam refren
jer tko pjeva zlo ne misli
ne bi ni zgazio mrava
poslovica stara vrijedi
kad se pjeva zabadava ....
Nema komentara:
Objavi komentar