ZAGREBAČKI DISCO, OMLADINSKI I NOĆNI KLUBOVI OSAMDESETIH

Ovaj članak presjek je zagrebačkih disco klubova, studentskih i omladinskih klubova te noćnih klubova osamdesetih godina. Krećemo od najpoznatijeg onog vremena SALOONOM.

SALOON

Nalazio se kao i danas na Tuškancu 1a i radio je svaki dan osim ponedjeljkom od 20:00 do 02:00 sata.

Ako ste željeli upoznati najrazvikaniji i najpopularniji disco-klub onog vremena u Zagrebu, morali ste posjetiti SALOON. Četvrtkom je D.J. imao priliku odahnuti na pol vure (23:00 – 23:30), jer su se te večeri održavali koncerti raznih pop i rock bendova, što nije bilo popraćeno nekim velikim oduševljenjem jer je većina ljudi u SALOON dolazila iz sasvim drugih razloga. Naime, četvrtak je bio najomiljeniji dan za izlazak u SALOON jer su mnogi htjeli ''vidjeti'' ili ''biti viđeni'' te večeri. Ženski dio publike je iz ormara izvlekao najbolje što ima, a muški dio je s mnogo elana i upornosti šarmirao sav taj elegantni svijet oko sebe. Na plesnom podiju se doduše od silne gužve nije moglo plesati, ali je zato bi stvoren za stiskanje a da se za to nije trebalo tražiti nikakvu izliku. Čitava ta atmosfera, pa u skladu s tim i cijene, izazivali su laganu vrtoglavicu. Petko je također bila poprilična gužva, naročito nakon ponoći, jer su se u to vrijeme počele puštati ploče domaćih bendova. To je redovito izazivalo opće/narodno veselje u ples, ciku i viku uz skakanje i pjevanje u sav glas. U subotu su se maldi srednjoškoljci, koji su se preko tjedna zabavljali u BIG BENU-u preselili u SALOON, a starija omladina se tog dana radije pojavljivala nakon 23 sata. Ženskoj ili muškoj osobi koja je stvarno željela plesati (jer u SALOONU je bio relativno dobar muzički izbor onog vremena) savjetovalo se da dođe u ostale dane ali u tom slučaju ste riskirali da vam promaknu najzanimljivi prizori uz najatraktivnije komade, što muške što ženske.

Savjet onog vremena: U slučaju da se određena muška osoba nije mogla pohvaliti izgledom Alana Delona, a usprkos tome da je želio zbariti nekog komada trebao je ponesti neku kintu viška za čašćenje svoje izabranice koja je to naravno i očekivala (to je vrijedilo i za ostale zagrebačke disco-klubove). Cijene ulaznica i pića su spadale u gornji dom onoga vremena.

ARABESKA 

Disco-klub milozvučnog i egzotičnog imena AREBESKA nalazio se u Freudovoj 3, Novi Zagreb koji je radio svakim danom bez iznimke od 07 do 01 sat. Dotično mjesto, po sjećanju, izgledalo je otprilike ovako: neplesači koji su nagurani držali poziciju oko minijaturnog plesnog podija fiksirali su plesače-ice, a ovima se pak pričinjavalo da glazba stiže iz susjedne sobe. To je međutim bila samo varka, jer hitovi nisu dopirali iz susjedstva već iz davnih i legendarnih vremena te imaju antikvarnu vrijednost. Šansa se pružala i onim već pomalo ostarjelim pjevačima šlagera koji su uporno dokazivali svoj neiscrpni talent. Iznad prostorije za ples nalazio se kafić gdje je vratar čitaj redar stojeći na stepenicama za donju prostoriju vedrio i oblačio jer ući se nije moglo ako su se nosile traperice, ako se nije izgledalo ''pristojno'' ili ako je dvorana za ples već bila popunjena.

Savjet za ulaz: Ako ste imali tu sreću da vam je pratnja bila zgodna ženska osoba pustite nju da objasni vrataru/redaru da dvorana ipak još nije dupkom puna zna se da su žene zanavek bile ''rječitije''. Ulaz je bio besplatan dok su cijene cuge bile ipak malo pretjerane za ono doba.

NEBODER

Koji se nalazio (i još se nalazi) u samom središtu grada Ilica 1, radio je svakodnevno od 18 do 24 sata te petko i subotom od 18 do 02 sata poslije ponoći.

Do ovog disco-kluba na 14. katu stizalo se liftom a moglo se sresti uglavnom mlađarija većinom srednjoškoljaca. Dolazili su i mnogi muškarci kojima je bilo u interesu sklopiti što dulje ili kraće poznanstvo s nekom mladom djevojkom. Petkom i subotom je ova poprilično velika dvorana bila dupkom puna i osim neizbježne disco glazbe, ne baš najnovijih hitova, puštali su se i hitovi sa YU-scene jer, zna se, da to čovjeka najviše veseli.

Disco-klub je bio izuzetan po tome što se pružao pogled na panoramiku grada. Preko dana se na 15. katu moglo otići u kafić. Cijene su bile prihvatljive.

TROPICANA

Nalazila se u sklopu Hotela Intercontinental, Kršnjavoga 1, te je radio svakog dana od 21 do 03 sata.

Tropicana je bio vrlo ušminkan disco klub, lijepog i pomalo egzotičnog interijera. Non-stop su se prikazivali razni video-programi i to uglavnom igrani filmovi (VHS je bio na vrhuncu svoje moći). Klub se isticao izvanrednim ozvučenjem i ugodnom nenametljivo pomalo uštirkanom poslugom. Žene su samo subotom plaćale upad, međutim to i nije bila neka prevelika olakšica za džep, jer su cijene ulaznica bile stvorene za obične smrtnike dok su cijene cuge, bila prava suprotnost, kao da je bila namijenjena bićima iz drugih kozmičkih galaksija paralelno s time tu su se i kretala pretežno 30 do 50-godišnja bića iz dalekih prostranstava svemira.

Savjet bi bio: Žene (s ovim ili onih galaksija, pa čak i slabe kuharice), koje se bez pratnje upute na plesni podij, imaju najbolje šamse da im se prilijepi kakav kršan četrdesetogodišnjak i ne dovodite se bespotrebno u napast za degustacijom ikojeg pića 'sem acqua naturale.

BIG BEN

Nalazio se blizu Trga u Bogovićevoj 7 sa radnim vremenom svakog dana od 19 do 23 sata 'sem ponedeljka i utorka.

Pri spomenu ovog mjesta mnogi će se prisjetiti svoje slatke najranije mladosti, jer su mnoge generacije upravo ovdje kao 14-godišnjaci upoznali svijet glazbe i plesa (a zasigurno i neke druge svjetove). Kako bilo da bilo, 13 do 16-godišnjaci ovdje su vodili glavnu riječ, što je pozitivno djelovalo i na cijenu ulaznice. Srijedom i četvrtkom komadi su imali slobodan upad, a to je rezultiralo velikom gužvom u toj dosta zamračenoj podrumskoj dvorani. Često su se ovdje održavala i razna natjecanja kao npr. ''Natjecanje za najboljeg disco plesača''.

BREZOVICA

Poznati i kao ''Dvorac Brezovica'', ''Breza'' koji se je nalazio oko 10 km od Zagreba radio je petkom, subotom i nedjeljom od 20 do 02 sata.

U romantičnom ambijentu rokoko dvorca Brezovica, u blizini Zagreba, nalazio se istoimeni disco-klub. Sa zidova su blještala svedočanstva prohujalih vremena: štitovi, sablje i pištolji. Nasuprot tome, atmosfera je bila sasvim miroljubiva: ljudi su bili u visokoj mjeri raspoloženi za komuniciranje. Začas su se sklapala nova poznanstva – naročito na plesnom podiju. Za one koji tome nisu bili toliko skloni, prikazivao se video program tijekom cijele večeri. Posluga je djelovala pomalo deplasirano i gotovo smiješno gdje su svi konobari nosili leptir mašne. Ovo mjesto je bilo najčešće vrlo dobro posjećeno (osim ako nije zapao snijeg od kojih 3 metra), iako je za dolazak i odlazak bio potreban i auto, jer kasno-večernji autobusi više nisu prometovali. Autostopiranje se nije preporučavalo. Cijena pića je bila umjerena.

STUDENTSKI I OMLADINSKI KLUBOVI

SCENA MOŠA PIJADE

Nalazila se u Proleterskih brigada 68 (RANS Moša Pijade), petkom, subotom i nedjeljom od 20 do 24 sata.

Ovdje su se sretale njuške starijih srednjoškolaca koji su iza sebe ostavili svoju ''BIG-BEN fazu''. Subotom su se puštali disco hitovi dok je nedjelja bio dan za hard-rockera, koji su iskreno uživali u divljem mahanju (čitaj čaganju) svojih čupa. Subotom je vladala najveća gužva: oko 500 do 700 ljudi koji tada jedni drugima ugrožavali životni prostor. Radnim danima su se u dvorani održavali i razni koncerti te kazališne predstave. Cijena ulaznica i pića su bile za svaki džep.

KSET

Unska bb (Elektrotehnički fakultet), radio je svakog dana (kako ne izlazim više puno tako da ne znam da li vrijedi to i dana) od 20 do 23 sata odnosno u slučaju koncerta do 01 sati iza ponoći dok je srijedom bio najčešće zatvoren.

U Klubu studenata elektrotehnike organizirale su se, ovisno o danu, filmske, disco i plesne večeri, ili su se predstavljali cjelokupni stvaralački radovi nekog benda (npr. Uriah Heep, Santana itd.). Četvrtkom i subotom je bio otvoren disco-klub, ali da bi se moglo ući, trebao si imati iskaznicu KSETA-a. Ona može biti izdana još iste večeri ako ste mogli dokazati da studirate ili radite, dakle trebali ste ponijeti indeks ili radnu knjižicu (za žene to nije vrijedilo). Petkom su polaznici raznih društveno-plesnih tečajeva dolazili na svoj račun jer su na određenu glazbu mogli plesati valcere, sambu, rumbu, rock'n'roll itd. Kuriozitet je bio da se petak 13. ovdje tradicionalno proslavljao u stilu zoolooma. U dvorani za ples je bilo zabranjeno pušenje i nisu se točila alkoholna pića nego isključivo coca-cola, sedam vrsta voćnih sokova, kava i čaj koji su bili jeftina. Posjetioci su bili uglavnom studenti raznih fakulteta – većinom budući elektrotehničari i strojari. 

Savjet za ono vrijeme bi bio: Želite li kao žena uloviti kakvog inženjera elektrotehnike ili strojarstva za muža, onda je ovo zasigurno pravo mjesto za to, a muškarci ovdje mogu naći ženu svog života, ovdje su se, daklem, družili pozitivisti koji su bili dovoljno hrabri da i trijezni promatraju svijet oko sebe.

SKUC

Horvaćanski zavoj bb tzv. Studenstki centar na Savi, koji je radio svakog dana po programu (do 23:30 sati).

Studentski kulturni centar nalazio se u četvrti studentskih domova i imao je funkciju obogaćivanja kulturnog života studenata. U velikoj svorani SKUC-a (na 1. katu) radnim danom su na programu bili koncerti, kazališne i kino predstave. Svatko je mogao doći. Subota i nedjelja su bili dani za ljubitelje disca (od 19:30 do 23:30). Tada su dolazili srednjoškolci iz okolice, a studenti su ostajali u predvorju da ne bi morali platiti upad (iako je bio živ jeftilen od ulaznica). U dvorani je bilo zabranjeno pušenje i osim pive nisu se točila alkoholna pića. Preko dana je bio otvoren ''dnevni klub'' za studente koji su uz jutarnju kavu mogli u miru pročitati novine ili odigrati partiju šaha.

KOBO

Nalazio se na Črnomercu u Slovenskoj 13 te je radio od ponedjeljka do petka od 17 sati, a u Slovenskoj 21 samo subotom od 19 do 23 sata.

Taj je omladinski klub bio smješten na dvije lokacije u Slovenskoj 13 gdje su se omladinci mogli zabavljati igrajući npr. šah ili ping-pong i gdje su se održavale recitalne večeri i u Slovenskoj 21, gdje je subotom bio otvoren video-disco. Tog dana su srednjoškolci dohrlili iz svih dijelova grada. U dvorani je bilo zabranjeno pušenje a najalkoholnija cuga koja se mogla dobiti je bila piva. Pohvalno je bilo to da si mogel svog komada, a i njenu frendicu, počastiti od svog džeparca a da nisi bio u strahu od mjesečnog bankrota.

KULUŠIĆ

Hrvojeva 6, u blizini Muzeja Revolucije, utorkom, petkom, subotom i nedjeljom od 20 do 24 sata, a ostale dane prema programu.

KULUŠIĆ nije bio disco-klub, već glazbena slušaonica iako vas nitko neće izvući van za kosu ako i zaplešete. Uglavnom su se održavali koncerti, a petkom i kazališne predstave (npr. moderni balet ili razne dramske predstave slobodnih kazališnih grupa). Iz Večernjaka si mogel saznati što se tranutno nalazi na repertoaru. Prosječna starost publike ovisi o tome koja se glazba svira: pop, rock, jazz, reggae, atonalna glazba 20. stoljeća ili nešto deseto. Na koncertima su, međutim, određene grupe ljudi uvijek bile zastupljene: obožavatelji određenog nastupajućeg benda, talentirani muzičari, neshvaćeni glazbeni genijalci, kai i ljudi iz susjednih kuća. Atmosfera je bila opuštena a cijene podnošljive. U listopadu se origanizirao tradicionalan ''Jazz-Fair'' festival koji je za ljubitelje jazza bio veliki događaj jer su gostovali jazz-bendovi iz čitavog svijeta.

JABUKA

Jabukovac 28, Tuškanac, koja je radila svakog dana osim utorka od 20:30 do 01:30 sati.

Petkom i subotom, u danima kad je ovdje disco (disco u ovom slučaju treba shvatiti u širem smislu – jer se pušta glazba Simple Mindsa, Talking Headsa kao i stari hitovi – već onda a tako je i do dana današnjeg).

Publika je bila vrlo raznolika, što se tiče načina oblačenja i starosti (od 15 do 30-godišnjaka). Četvrtkom, kada su se uglavnom puštali hitovi YU bendova, posjetitelji su se mogli svesti pod jedan nazivnik. Nedjeljom se isključivo puštala glazba 50-ih, 60-ih i 70-ih, što je privlačilo posjetitelje nešto starije životne dobi. Srijeda je bila rezervirana za punkere većinom srednjoškolci. Omladinski klub Jabuka nije bio zaboravio ni najmlađe jer su se subotom prije podne održavale lutkarske predstave a poslije podne disco za osmoškolce. Srijedom su se znali ponekad održavati koncerti poznatih YU grupa uz savjet ako ste željeli prisustvovati jednom od tih koncerata, bilo bi preporučljivo da ste se prije opskrbili čvrstim pancericama, da biste nakon neusporedive gužve u toj sitnoj dvoranici izašli čitavih stopala. Cijene su bile prihvatljive za svaki džep dok su bile ponešto skuplje za vrijeme nastupa bendova uživo.

LAPIDARIJ

U Habdelićevoj 1, Jezuitski trg, radio je svakog dana od 20 do 01 sat, četvrtkom, petkom i subotom do 02 sata.

Omladinski klub LAPIDARIJ zvan ''LAP'', nalazio se na Gornjem gradu u jednom od prastarih gornjogradskih podruma. U tom prostoru bilo je ponuđeno više raznih sadržaja: jazz, sari hitovi iz 50-ih, 60-ih i 70-ih godina, a također i noviji tog doba, osim toga nastupali su većinom mladi i neafirmirani bendovi. Utorkom, četvrtkom i nedjeljom je ''LAP'' bio pravi disco-klub s video spotovima. Uvijek mi je bilo čudno da takva ponuda raznolikog sadržaja nije imala utjecaja na profiliranje publike, jer otprilike 60% posjetitelja dolazi svaku večer bez obzira na program i to od 15 do 35 godina najrazličitijih interesa i odjevnih navika (od najtvrđih punkera do ušminkanih maminih sinova). Atmosfera je bila nekonvencionalna jer ste bili na mjestu na kojem ste se mogli slobodno ponašati a da vas nisu gledali kao sedmo čudo svijeta.

OMLADINSKI KLUB ''ĐURO ĐAKOVIĆ''

Moša Pijade 58, svakog dana (osim nedjelje) od 20 do 24 sata.

Jednako kao i već spomenuti omladinski klubovi tako i popularni ''ĐURO'' sastavlja program za svoje posjetitelje što se moglo saznati iz Večernjaka ili Studentskog lista, međutim, ovaj omladinski klub je bio najmlađi te vrste u Zagrebu, od trinaestogodišnjaka pa do najstarijih osamnaestogodišnjaka. Starija lica su se pojavljivala eventualno utorkom na večeri jazza. U Đuri su pretežno nastupali poznati a i još neafirmirani bendovi. Petkom i subotom su bile disco-večere naročito subotom gdje je bilo potrebno imati uza se radar i oštre laktove, da bi bilo moguće bilo kakvo-takvo kretanje po prostorijama ovog omladinskog kluba. Okupani u vlastitom znoju i primajući ''tuševe'' sa svih strana, možda ste uspijevali tijekom večere koji put i zaplesati. Na svu sreću bilo je omogućeno obilato osvježavanje jer su cijene pića bile stvarno humane.

GLOBUS

Zagrebački velesajam. Svakog dana, osim ponedjeljkom, od 19 do 24 sata, petkom i subotom do 02 sata.

Zabavni centar GLOBUS sastojao se od dvije velike dvorane (za 200 odnosno 800 ljudskih duša) i nekoliko manjih salona (za 10 do 20 ljudi) namijenjenih raznim banketima i sl. U jednoj od spomenutih većih dvorana organizirale su se plesne večere. Utorkom i srijedom su to disco-večere. Puštale su se one disco-stvari koje su se mogle nazvati ''plesnima''. U ostale dane svirao je bend ''Roboti'' i to: evergreen, rock'n'roll, country, polke i raznu drugu glazbu za ples. Subotom ste mogli plesati na disco-glazbu a la ''Roboti'' a utorkom, srijedom i četvrtkom ulaz je bio slobodan za komade. Nedjelja je bio omiljen dan za sve plesače društvenih plesova gdje ste mogli plesati na sve moguće plesne ritmove; rock'n'roll, latinsko/američku plesnu glazbu itd. Posebna atrakcija su bili nastupi plesnih parova raznih tečajeva i klubova za društveni ples. Puno zabave i smijeha je bilo i za vrijeme tzv. ''brzog tečaja plesa'': na licu mjesta posjetitelji su mogli naučiti jedan novi društveni ples. 

DANCING RESTAURANTS

RUŽE (Hotel International)

Miramarska 24, svakog dana od 21 do 02 sata.

RUŽE (iako od mirisa ruže ni M), nije bio disco-klub u pravom smislu te riječi i to iz slijedećih razloga: nisu puštali prvenstveno disco-stvari, nego ovisno o tome da li je publika bila u prosjeku mlađa ili starija (to je procjenjivao D.J.), puštala se i plesna glazba: valcer, engleski valcer ili npr. rock'n'roll. Muzičke želje su se također ispunjavale. Gosti su sjedili za stolovima kružno postavljenim oko plesnog podija gdje su mogli i večerati. Cijena jedne večere tangirala više sfere zagrebačkih cjenovnih ponuda. Četvrtak, petak i subota su bile najposjećeniji i preporučljivo je bilo pojaviti se već u 21 sat, jer je moglo ući maksimalno 100 ljudi, dok ostali ostaju pred vratima. Posjetitelji su bili mladi i nešto manje mladi svih mogućih zanimanja, parovi kao i samci, koji su pristizali u grupicama. Ulaz se nije naplaćivao.

NOĆNI KLUBOVI

DIAMOND CLUB (Hotel Esplanade)

Mihanovićeva 1, svakog dana od 21 do 03 sata.

Stvarno, sve u ovom noćnom klubu je bila prva liga: interijer ukrašen velikim ogledalima koja podsjećaju na dijamante koji su osvijetljeni zelenkastim svjetlom, D.J. koji se usrdno trudio zabaviti svoje pomalo ostarjele goste koji su svi od reda bili ''upicanjeni'' (muškarci su obavezno morali nositi kravatu) i naravno cijene kole su zbog svega toga osobama sa ponešto slabijim srce preporučivalo da to mjesto izbjegavaju. Oni drugi, međutim, koji su se mogli pohvaliti čeličnim zdravljem, oni će se za vrijeme programa, koji se kretao u 24 sata, kraljevski zabaviti. Ovdje su nastupale plesne grupe iz zemlje i inozemstva uz poznate YU estradne umjetnike.

RITZ-CABARET

Petrinjsa 4, svakog dana (osim nedjelje) od 22 do 04 sata.

U ovaj kabare mogli su ući svi oni koji su ''pristojno'' izgledali i koji su, naravno, mogu prihvatiti cijenu ulaznice. Kada ste ispunili te preduvjete sjednete dolje (kabare se nalazio u podrumskoj prostoriji) u jednom od separea smještenih oko plesnog podija. U očekivanju programa koji je počimao oko 0:30 sati mogli ste plesati na glazbu benda koji je svirao evergreene i starogradske pjsme. Ako uprvu tu večer solirate i prema tome nemate partnera, niste morali tugovati, jer jedna od prisutnih animir-dama se već pobrinula za vašu zabavu. Napokon, u 0:30 sati nastupaju plesne grupe, mađioničari, pjevači a i striptizete jačeg kalibra. Moli ste se diviti njihovom izgledu koji je bio prilagođen određenom ukusu i profilu ljudi, a osim toga i plesu, koji se je sastoja od koračanja, trčanja uokolo i drmanja prsima i bokovima.