Osamdesetih Godina Zagreb je bio grad filma. Pođimo šetnjom kroz zagrebačke filmske osamdesete te pogledajmo koji su se sve to strani filmovi i serije snimale tih godina u Zagrebu.
SOFIJIN IZBOR [1982.]
U Zagrebu su scene iz „Sofijina izbora", gdje je grad morao odavati ugođaj Poljske, između ostaloga, snimane i na Trgu Petra Preradovića (kip tog čuvenog hrvatskog pjesnika stoji u središtu trga], prostoru koji Zagrepčani, zbog cvjetnih kioska, tradicionalno zovu Cvjetnim trgom. Taj slikoviti trg, oko 200 metara udaljen od središnjeg gradskog, odavna namijenjen prodaji cvijeća, omiljeno je sastajalište građana, danas s brojnim kafićima, a nastao je rušenjem bloka zgrada koje su se tu nalazile do 1897. Snimalo se i u obližnjem Oktogonu, najljepšem gradskom prolazu koji spaja Trg Petra Preradovića s glavnom i najdužom zagrebačkom ulicom, Ilicom. Taj slikoviti trgovački prolaz s dućanima u sredini ima osmerokutnu dvoranu natkrivenu kupolom od vitraja, po kojoj je i dobio ime.
Zagrebački se glumci sjećaju Meryl Streep kao vrlo ljubazne i ugodne za suradnju, ali istovremeno i vrlo suzdržane na filmskome setu.
VJETROVI RATA [1983]
Serija je snimana diljem svijeta. Osim u Zagrebu, snimalo se u Njemačkoj, Sjedinjenim Državama, Italiji, Velikoj Britaniji i Austriji, ukupno na više od 400 lokacija, od kojih je dobar dio otpao na zagrebačke. Prema svjedočenju hrvatskih filmskih radnika koji su na njoj radili, scenarij je imao čak oko tisuću stranica. Zbog mnogih lokacija i njihova ispreplitanja, snimanje je bilo iznimno složeno. U Zagrebu ga je vodio Branko Lustig, kojemu će rad na toj vrlo uspješnoj seriji, kao i reference sa snimanja filma „Sofijin izbor", biti odskočna daska za odlazak u Hollywood, gdje će kasnije, kao producent filmova „Gladijator" i „Schindlerova lista" osvojiti nagradu Oscar.
U Zagrebu su se „Vjetrovi rata" snimali na više lokacija. Najstariji dio Zagreba, Gornji grad, ponudio je šarm srednjovjekovnih ulica s brojnim drevnim kućama, palačama i crkvama iz različitih povijesnih razdoblja, te puno ugođaja (jedna od rijetkih europskih četvrti sa plinskom rasvjetom]. Središnji gradski park Zrinjevac (dio Zelene potkove, velikog sustava parkova i zelenih površina u samome središtu grada], svojom je iznimnom slikovitošću, stoljetnim platanama, cvjetnim nasadima, glazbenim paviljonom te palačama koje ga okružuju pružio puno zanimljivih vizura, dok su monumentalne zgrade institucija i škola u Savskoj i Klaićevoj ulici „igrale" uloge različitih državnih i vojnih sjedišta.
NADIA [1984.]
U Zagrebu se film snimao u Velikoj i Maloj dvorani Doma sportova, donedavno najvećoj gradskoj športskoj dvorani (danas je to višenamjenska Arena), zatim dvorani Gimnastičkog kluba Zagreb na Trgu maršala Tita te dvorani Kineziološkog fakulteta, a eksterijeri u Maksimiru, velikom gradskom parku sa šumom i jezerima u istočnom dijelu grada, te na groblju Mirogoj, jednom od najljepših u Europi, koji je prava oaza za ljubitelje šetnje u zelenilu, s posebnim arhitektural-nim i umjetničkim vrednotama, kao i povijesnim značajem.
WALLENBERG [1985.]
U filmu je Zagreb s lakoćom odglumio Budimpeštu, a za to su poslužili neki od najslikovitijih prostora grada. Popularni Cvjetni trg (pravi naziv Trg Petra Preradovića) s brojnim kioscima u kojima se prodaje cvijeće iznimno je fotogenično mjesto nastalo rušenjem čitava bloka zgrada 1897. Obrubljen je palačama i zgradama, većinom podignutim u drugoj polovici 19. stoljeća, prema nacrtima nekih od vodećih bečkih arhitekata. Prvi zagrebački željeznički kolodvor (inicijalno nazvan Južni, potom Sava i na koncu Zapadni kolodvor), sagrađen 1862., svojim je smještajem u nekadašnjoj industrijsko-vojnoj četvrti grada Črnomerec pružio pomalo sablasni ugođaj ratne psihoze, dok je Muzej Gvozdanović, jedinstvena ambijentalna zbirka u Visokoj 8 (jedina slijepa ulica u najstarijem dijelu Zagreba, Gornjem gradu) savršeno predstavila reprezentativni stambeni prostor, koji svojim uređenjem ilustrira kulturu življenja i stanovanja viših srednjoeuropskih društvenih slojeva koncem 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća (danas je zbirka sastavni dio Muzeja za umjetnost i obrt). U istom dijelu grada, kao filmska kulisa poslužila je i Opatička ulica, jedna od najstarijih i najotmjenijih zagrebačkih ulica, koja je ime dobila po opaticama klarisama, koje su boravile u samostanu na broju 20. Gotovo sve zgrade u toj ulici vrlo su dobro očuvane i predstavljaju živi zapis minulih stoljeća. U sjevernom Zagrebu, ratnom ugođaju pridonijele su i scene snimljene u staroj vojnoj bolnici na Šalati, rezidencijalnoj četvrti viših slojeva, poznatoj po sportsko-rekreacijskom centru.
MUSSOLINI [1985.]
Serija je nominirana za dvije nagrade Emmy, a kritičari je drže prilično vjerodostojnom te ističu da nije doživjela primjereno dobru distribuciju. Uloga Mussolinija općenito je priznata kao najbolja rola Gerogea C. Scotta.
Serija je gotovo u cijelosti snimljena u studijima Jadran filma, a za potrebe nekih kraćih eksterijernih scena Zagreb je „glumio" više talijanskih i njemačkih gradova te München. Zagreb je inače svojom arhitekturom oduvijek bio privlačan svjetskim filmskim producentima i redateljima, jer se njegove ulice i građevine lako mogu rabiti za potrebe scena koje se odigravaju u bilo kojem većem srednjoeuropskom gradu, mnogim njemačkim gradovima, pa i nekim drugim gradovima slavenskih zemalja, osobito Poljske.
DVANAESTORICA ŽIGOSANIH [1987. & 1988.]
Posljednja dva nastavka (Deadly & Fatal Mission) kritika je ocijenila zabavnima, ukoliko se ne uzmu preozbiljno, jer sadrže puno humora i akcijskih scena.
Za potrebe ta dva nastavka, koji su snimani u koprodukciji Jadran filma, Zagreb je ponudio neke od svojih najmonumentalnijih građevina, prije svega prekrasnu secesijsku zgradu Hrvatskog državnog arhiva, koja se nalazi na zapadnom dijelu Zelene potkove (sustav parkova u samom središtu Zagreba, u obliku uglatog slova U, koji je većim dijelom izveden prema zamisli zagrebačkog urbanista Milana Lenuzzija, od 1882. glavnog gradskog inženjera). Zgrada je izvorno građena za Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku, a unutrašnjost joj je bogato ukrašena po načelu totalnog dizajna radovima vrhunskih umjetnika i obrtnika toga doba. Scenografima filmova sjajno je poslužila i impresivna zgrada Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u drevnoj Medvedgradskoj ulici, u kojoj se, između ostalog, čuvaju sadreni odljevi antičkog kiparstva, nepokretnih spomenika hrvatske kulturne baštine i vrijednih djela hrvatskog kiparstva. Idealnim za potrebe ratnog filma pokazao se i Dvorac Brezovica u neposrednoj blizini grada, kojeg je polovicom 18. st. izgradio Josip Kazimir Drašković i ukrasio ga freskama o sedmogodišnjem ratu u kojem je i sam sudjelovao. Prostrane zelene površine sa slikovitim vizurama dvorca bile su sjajna pozornica za scene akcije kažnjeničke vojne ekipe.
UTRKA ZA BOMBOM [1987.]
U složenoj produkciji više kompanija sudjelovao je i Jadran film, a Zagreb se u filmu pojavljuje s velikim rasponom različitih lokacija Jednu od najznačajnijih činio je Mažuranićev trg, jedan od triju trgova zapadnog kraka Lenucijeve ili takozvane Zelene potkove (sustav parkova i zelenih površina u samome centru grada], koja je u doba historicizma, posljednjih desetljeća 19. st., urbanistički uokvirila središnji dio Zagreba. Sjedne strane trg krase poleđine zgrada nekadašnjeg pjevačkog društva Kolo i centralne zgrade bivšeg Hrvatskog Sokola (danas Akademija dramske umjetnosti], dok s druge mali cvjetni park uvodi u vizuru secesijsku zgradu Hrvatskog državnog arhiva (1913. izgradio ju je poznati arhitekt Rudolf Lubinsky), bogato ukrašena interijera, koja se također pojavljuje u seriji (posebno su simbolički znakoviti kadrovi s krovnim ukrasima u obliku zelenih sova koje simboliziraju mudrost]. Značajnu ulogu igraju i zgrade Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, na obližnjem Marulićevu trgu, koji se, osim eksterijerno, u seriji pojavljuju i sa svojim laboratorijima i predavaonicama. Sasvim drugi ugođaj ponudilo je gradsko jezero i kupalište Bundek, nedaleko rijeke Save. Mjesto koje je nastalo 1960., iskapanjem šljunka za potrebe gradnje novozagrebačkih naselja, postalo je popularno ljetno kupalište, ali je sredinom 80-ih, kada je serija snimana, bilo zapušteno i sablasno, što su redatelj i snimatelj znali iskoristiti (danas je Bundek uređeno jezero s lijepom šljunčanom plažom, šetalačkim stazama s klupama i bogatim zelenim površinama].
BOŽJI OKLOP [1987.]
Chan je bio jako zadovoljan zagrebačkim glumcima i kaskaderima, pa je tako glumac Božidar Smiljanić igrao u još dva filma hongkonkškog majstora.
Najveći dio filma snimljen je ljeti u Zagrebu, a samo manji dijelovi drugdje u Hrvatskoj, austrijskome Grazu i Sloveniji (Predjama i Postojna). Najviše posla imala je čitava kaskaderska ekipa zagrebačkog Jadran filma. Najslikovitije scene snimljene su na staroj zagrebačkoj tržnici Dolac, tek stotinjak metara udaljenoj od glavnog gradskog trga. Nastala na mjestu nekadašnjeg istoimenog gradskog naselja, taje slikovita tržnica, s velikom otvorenom terasom za prodaju, koju redovito posjećuju turisti, otvorena davne 1930. i predstavlja jedinstvenu turističku atrakciju. Jackie Chan zamislio je da njome, preko glava prodavača i voća i povrća, zrakom lete motocikli u sceni bjesomučne potjere. Automobili su, pak, u tom filmu letjeli preko Mosta slobode, središnje smještenome mostu u seriji onih koji preko gradske rijeke Save spajaju stari i novi dio Zagreba.
Pored ovih mjesta, u Zagrebu se snimalo i na Gornjem gradu (na uzvisini, što omogućuje lijep pogled na čitav grad), najstarijem dijelu Zagreba (definirao se utvrdama u 13. stoljeću), labirintu uskih uličica koji i dan-danas ima srednjovjekovni šarm, ponajviše zbog starih zgrada, palača, crkva i plinskog svjetla koje ga obasjava noću. Neke scene snimljene su I u Trnju, tradicionalno radničkoj četvrti grada, tada s mnoštvom ruševnih kuća, na mjestu nedaleko, tada još nedovršene, zgrade Hrvatske radio-televizije.
CRVENI KRAJ [1988.]
Kritika je film, koji se snimao u Zagrebu, ocijenila zanimljivim, ponajviše zbog podloge u stvarnoj priči. Radnja je puna impresivnih potjera automobilima, zbog kojih su posebno pohvaljeni zagrebački kaskaderi. Kako je Jadran film do 1988. već izrastao ujedan od najboljih europskih filmskih studija, producenti su dobar dio castinga prepustili domaćinima, pa u filmu igra dosta zagrebačkih glumaca.
Snimalo se na Gornjem gradu, najstarijem dijelu Zagreba, smještenom na uzvisini iznad današnjeg centra grada. Posebnu ulogu dobio je gornjogradski Jezuitski trg, dojmljiv prostor s fontanom i zgradom Klovićevih dvora, nekadašnjeg kompleksa isusovačkog samostana (1654.), danas muzeja za posebne izložbe. U Donjem gradu snimalo se u Dežmanovom prolazu, koji glavnu gradsku ulicu (Ilica) spaja s parkom Tuškanac, a za akcijske scene rabljeni su razrušena ciglana u zapadnom zagrebačkom predgrađu Podsused, kamenolom u 70-ak kilometara udaljenom mjestu Ivanec te selo Bukevje kod Velike Gorice (grad uz južne granice Zagreba).
RAT I SJEĆANJA [1988.]
Zagrebački su filmski stručnjaci tako dobro obavili posao u „Vjetrovima rata“, da im je povjeren veliki dio posla. Starim lokacijama po gradu, tu je dodana i zgrada Muzeja Mimara, koji je otvoren 1987. godine, neposredno prije snimanja serije, u impresivnoj zgradi nekadašnje gimnazije.
Muzej čuva donaciju kolekcionara Ante Topića Mimare gradu Zagrebu i sadrži 3.750 djela iz različitih kultura i civilizacija. Više scena, za koje je trebala kulisa starih europskih gradova, snimljeno je na Gornjem gradu (obilje ulica sa slikovitim drevnim kućama, palačama i crkvama iz različitih povijesnih razdoblja).
PRST SUDBINE [1989.]
Neke od dojmljivijih scena filma snimane su u Zagrebu, uz učešće više hrvatskih glumaca. U samome gradu snimalo se u nekadašnjem paviljonu Exportdrva (Zrinjevac), a redatelju lanu Sharpu osobito su dobro poslužile i zgrade koje obrubljuju Mažuranićev trg, jedan od tri velika trga u zapadnome kraku takozvane Zelene potkove (sustav parkova i zelenih površina u središtu grada koje je osmislio službeni gradski urbanist Lenuzzi u drugoj polovici 19. stoljeća). Taj trg pun je lijepih kuća koje gledaju na prostrani park, a njegovu sjevernu stranu zauzimaju stražnje strane impresivne zgrade nekadašnjeg pjevačkog društva Kolo i bivšeg Hrvatskog Sokola, danas Akademije dramske umjetnosti. Kao ni mnogi drugi koji su u Zagreb dolazili snimati filmove čija se radnja odvija za vrijeme Drugoga svjetskog rata, ni ova ekipa nije propustila Iskoristiti dojmljivost secesijske zgrade Hrvatskog državnog arhiva (izgrađena 1913., potpisuje ju poznati arhitekt Rudolf Lubinsky). Ispred pročelja zgrade proteže se izduženi park, koji omogućuje sjajnu vizuru iz daljine, zumiranje i vožnju pod pravim kutem prema impresivnom pročelju. Ta je zgrada u mnogim filmovima imala ulogu značajnih državnih i vojnih sjedišta, a često se za potrebe snimanja rabio i njezin, po načelu totalnog dizajna, bogato ukrašen interijer (radovi vrhunskih umjetnika i obrtnika 19. stoljeća).
Nema komentara:
Objavi komentar