Zagreb voli hokej. Zagreb voli svoje Medvjede. Ljubav koja je započela još sredinom šezdesetih za vrijeme Svjetskog prvenstva u Jugoslaviji, a koja se razbuktala krajem osamdesetih ukazanjem Zdenka Gradečkog i invazijom ruskih i kanadskih hokejskih profesionalaca. Medveščak Gortan kao glavna zagrebačka sportska priča do početka Domovinskog rata.
Bogata sportska povijest i međunarodni uspjesi kluba
KHL Medveščak Zagreb osnovan je 1961. godine. U tadašnje vrijeme dom, danas popularno zvanih zagrebačkih Medvjeda, bilo je otvoreno klizalište Šalata, a u Ledenu dvoranu Doma sportova preselili su 1972. nakon što je nova dvorana izgrađena.
U 54 godine postojanja uspomene i uspjesi nisu se nizali samo u posljednjima, već se kreće iz vremena za koje je teško pronaći video zapise pa čak i fotografije. Da bi dočarali to doba kada se izgradnja Doma sportova još čekala, a Šalata je bila prvi dom, okrenuli smo se glavnim akterima priča. Dečkima sa Šalate koji su i danas društvo i pohode utakmice Medvjeda i nije im svejedno što su na tribinama, a ne u akciji.
Tijekom godina djelovanja Medveščak je osvojio niz sportskih priznanja, a najveće uspjehe na međunarodnoj sceni zabilježio je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Jedan od razloga tolikog uspona Medveščaka bio je izdašni sponzor građevinski div GRO Vladimir Gortan čije je ime klub i dodao u svoj naziv te se i u godinama od 1986. do 1991. zvao KHL Medveščak Gortan Zagreb. Zahvaljujući Gortanu i prvom čovjeku tvrtke Gortan, koji je ujedno postao i predsjednik zagrebačkog kluba, Zdenku Gradečkom, Medveščak je u svojim redovima imao kvalitetne igrače iz Slovenije, SAD-a i Rusije koji su bez problema parirali i pobjeđivali vrhunske momčadi iz Italije, Austrije i Francuske, te iskusnog ruskog trenera Anatolija Kostrjukova. Kostrjukov je 70-tih godina četiri sezone bio trener ruskog Traktora s kojim je 1976./1977. postigao najveći uspjeh u sovjetskoj povijesti tog kluba - broncu Sovjetskog prvenstva, a svojevremeno je, kada je ruska reprezentacija osvajala svjetska i olimpijska zlata, bio i pomoćni trener izbornika Viktora Tihonova.
Uvijek spremni podijeliti priču onoga vremena kada su igrači sami čistili led, kada je oprema bila teža, a nošenje kaciga neobavezno, četiri legende kluba krenule su od početka.
„Bilo je to fantastično doba. Mi ne znamo iz prve ruke jer smo se skidali, ali kažu da su redovi za karte bili po 100 metara dugački. Uvijek je sve bilo puno. Dogovarali smo se s Dinamom za utakmice da se ne poklapamo, iako imali smo mi samo svoju publiku. Pilo se kuhano vino, a tekme su bile fantastične", prisjeća se Bruno Zajec koji je preko 20 godina proveo na ledu u dresu Medvjeda, a imao je i tu sreću da je pred kraj karijere igrao sa sinom.
„Od '63. pa do '70. igrati na punom stadionu s Jesenicama, Olimpijom, Zvezdom i Partizanom bio je svaki put pravi događaj. Svaka utakmica nosila je nešto svoje“, rekao je Boris Renaud koji po stažu u momčadi Medveščaka konkurira Zajecu, a iza sebe ima i tri odlaska na Zimske olimpijske igre. „Stadion je bio pun, bilo je lijepih utakmica, a mi dečki iz kluba smo se uvijek družili. Slavili smo zajedno, išli smo na Sljeme, imali zabave pa i danas se družimo. Tih deset godina prošlo je u tren oka“, prisjetio se Renauld te kao najdražu utakmicu izdvojio: „Jedina koju bih izdvojio je možda ona s Jesenicama u kojoj smo ih dobili 4:2.“
"I onda platili kad smo otišli gore, 28:0! Ali ta jedna se pamti. Iskreno, igrati protiv tadašnjih Jesenica i izgubiti 5:0 je bio uspjeh. A zabiti im gol... osjećaj čiste sreće!", nadodao je Zajec.
„Jesenice su uvijek bile svoja kategorija, a mi smo 5, 6 godina bili bolji od Olimpije i uvijek završavali drugi. A onda je nakon jednog velikog poraza na kraju sezone Olimpija kupila 9 Jeseničana i tu je nastao taj rivalitet. Važno je za reći da je Medveščak na neki način tada krojio prvenstvo. Time mislim da bi pobjedom nad Olimpijom omogućili Jesenicama naslov i obrnuto“, objasnio je Hrvoje Šupih, član momčadi na početku '70-tih.
Davor Šafar, koji je isto uhvatio to doba igranja na otvorenom, izdvojio je dvije crtice za dočaravanje atmosfere tog vremena: „Dvije utakmice koje dovoljno govore: jedna, u nedjelju na Šalati, bilo je preko dana i tad je Renaud ostao bez kose. Da krenem ispočetka, braća Da Rin su igrala zajedno i jedan od njih je našem treneru, koji je ujedno i igrao, nasred leda namjerno slomio vilicu. Naravno, svi smo se potukli odmah, a drugi brat se potukao s Renaudom i odnio mu je cijeli busen kose.“
„Kasnije smo zajedno bili u bolnici na šivanju“, prisjeća se Renauld. A o treneru/igraču samo najbolje riječi ima Zajec: „Vlasta Franc je bio vrhunski sportaš i čovjek. Na ledu je maltene sve sam sređivao, mi smo mu samo pakove gurali u prazno, a on bi povukao cijelo selo i psa sa sobom i zabio gol.“
„Druga utakmica: Partizan u Beogradu. Bilo je to negdje '71. Prije utakmice svi skupa smo bili u kabini i ulazi neki major i kaže: na svaki incident prekidamo i pišemo 3:0 za Partizan. Na ledu nam nije dugo trebalo, odmah na centru je izbila prva tučnjava, ali utakmica se nastavila. Vratimo se nakon prve trećine, mislim da je bilo 0:0, u kabinu – nema stvari. Dođe druga pauza, mi opet u kabinu, poveli u međuvremenu 3:1, sve stvari nazad u kabini. Tako je to nekad bilo“, rekao je Šafar i dodao nešto s čime se svi slažu:
„Cibona, Dinamo, Medveščak, Zagreb, to su bili zagrebački klubovi koje su svi znali. I svi smo se družili međusobno, vaterpolisti, skijaši, tenisači ... Mi smo znali sve njih i išli na njihove utakmice. S jedne strane bilo nam je lakše u tim uvjetima tada nego sada dečkima. Mi smo bili jedan mali sport, ali su nas svi znali i bili smo dobrodošli svugdje. Grad je bio puno manji i mislim da je nama tada s 20 godina bilo puno lakše uživati nego današnjim igračima. Grad je bio taman za nas.“
I dok je razlika u svakom pogledu mnogo: „Uvjeti je kojima smo igrali su bili drugačiji. Sami smo čistili led s malim ručnim ralicama, oprema je danas drugačija. Naravno, i mi smo u jednom trenutku dosegli tu tehnološki višu opremu, ali smo bili tu u tim počecima koji su za današnje pojmove fascinantni“, kako kaže Šupih, počeci su najvažniji: „Značajno je reći da smo mi rasli na Šalati i na neki način smo i kvartovska priča. Šalata je dala ukupnu atmosferu u sportskom smislu. Mi smo generacija koja je čekala da se otvori Dom sportova. Naravno, cijela priča oko Medveščaka proširila se kada smo se preselili, a danas je to cijeli novi svijet i svi uživamo što možemo pratiti svoj klub u najjačoj ligi u Europi i uživati u vrhunskom hokeju.“
"Uglavnom, hokej je u Hrvatskoj popularan već godinama i ima tradiciju."
Sezone 1989/1990. Medvjedi su igrali u četvrtfinalnoj skupini Kupa prvaka koja je održana u Zagrebu, dok su 1990/1991. igrali u polufinalnoj skupini i završili na trećem mjestu. U tom takozvanom ''Gortanovom razdoblju'' Medveščak je osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije te četiri Kupa Jugoslavije.
Nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja Republike Hrvatske zavladalo je zatišje na hrvatskoj hokejskoj sceni, a Medvjedi su, unatoč teškoj situaciji, nastavili skupljati domaće naslove. Od 1995. do 2007. osvojili su 11 naslova prvaka Hrvatske zaredom, dok su sveukupno dosada skupili 19 naslova.
Vjačeslav Anisin, legenda svjetskog hokeja.
Vjačeslav Anisin, jedan od najboljih hokejaša koji je ikad zaigrao u dresu hrvatskog prvaka u hokeju na ledu, Medveščaka, za KHL je predstavio 28. člana lige i ujedno svoj bivši klub. Anisin je također pun hvale za navijače i atmosferu na utakmicama Medvjeda, ali ističe i kako je hokej popularan u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj te kako ima dugogodišnju tradiciju...
Jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač svih vremena koji je ikada igrao u Medveščaku, Rus Vjačeslav Anisin, dao je intervju za službenu stranicu KHL-a u kojem je najavio Medvjede u drugoj najjačoj hokejskoj ligi svijeta, kao i opisao svoje dojmove i viđenje trenutno najpopularnijeg zagrebačkog sportskog kluba.
Slava Anisin igrao je za Medveščak Gortan krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, inače je bio i reprezentativac SSSR-a koji je osvojio tri Svjetska prvenstva, dok je u Rusiji bio prvak SSSR-a osam puta s različitim ekipama. Karijeru je završio u Europi, a igrao je i u Medveščaku, za koji je kazao:
Razina tadašnjeg hokeja nije bila jako visoka, međutim, ekipa koju smo mi tada u Medveščaku imali, bila je prilično jaka", započeo je legendarni Slava. "Igrali smo u sportskom kompleksu Domu sportova, dok je u to vrijeme najpopularniji bio nogometni klub, zagrebački Dinamo. Naša momčad sastavljena je i okupljena uz najveću pomoć tvrtke Gortan, koja je bila jako poznata i u tadašnjem Sovjetskom savezu, kao i primjerice pjevač Ivica Šerfezi...", govorio je o starim vremenima Anisin.
"Imali smo jako dobrog trenera, Anatolija Kostrjukova, također Rusa koji je bio veliki znalac. Sve je funkcioniralo slično kao i u tadašnjem hokeju SSSR-a. I nitko se nije žalio - svi smo bili profesionalci", nastavio je Anisin, koji je famozne 1989. godine odveo Medvjede do naslova prvaka Jugoslavije sa svojih 55 bodova, od čega čak 33 gola, u 31 utakmici.
"Igrao sam u navali s Viktorom Krutovim i Slovencem Igorom Beribakom. Nikad nismo izgubili kada smo nas trojica igrala zajedno. A dvorana, dvorana je bila puna puncata na svakoj utakmici. Tijekom doigravanja to je bilo nešto nezamislivo i neviđeno što se tiče navijanja i atmosfere. A kada smo po prvi puta u gotovo 30 godina postojanja kluba osvojili taj naslov Jugoslavije, opisati emocije navijača u tim trenucima bilo je nemoguće...", emotivno je govorio o danima u Medveščaku nezaboravni Rus.
"U Hrvatskoj nije popularan samo nogomet kako se obično misli, nego je popularno mnoštvo sportova - uključujući hokej"
Osvrnuvši se na povijest, svoje lijepe dane među Medvjedima i hokejske 80-e, Anisin se okrenuo sadašnjosti i budućnosti. Predstavio je Zagreb i Hrvatsku Rusima i KHL-u, prokomentirao domaći hokej i reprezentaciju te dao još neke osobne impresije.
"Hrvatska još nikad nije imala nekog izvanserijskog i fantastičnog hokejaša. Možda se u budućnosti situacija promijeni. Sada su u mogućnosti zakoračiti na stepenicu više. A u međuvremenu, morat će igrati sa snagama iz Sjeverne Amerike", rekao je slavni hokejaš o hrvatskom hokeju i reprezentaciji te za kraj dodao:
"Bio sam na prijateljskoj utakmici Medveščaka protiv Dynama iz Moskve ne tako davne 2011. godine i vidio sam tada da su jako napredovali te iako nema mnogo Hrvata u ekipi, Medveščak je vrlo jak. U KHL dolaze gotovo potpuno promijenjeni u odnosu na prošle sezone tako da će biti vrlo teško prognozirati kakvi će biti i hoće li uspjeti dovesti igrače iz NHL-a. To možemo samo nagađati. No, ono o čemu ne treba brinuti jesu navijači, pune arene i atmosfera. U Hrvatskoj nije popularan samo nogomet kako se obično misli, nego je popularno mnoštvo sportova - uključujući hokej.", zaključio je Anisin.
Godine 2009. Medveščak je pod vodstvom predsjednika Damira Gojanovića, tada još aktivnog igrača kluba i nekadašnjeg hokejskog reprezentativca Hrvatske, ponovo uklizao na međunarodnu scenu. 15. svibnja 2009. primljen je u regionalnu Erste Bank hokejsku ligu! U ligi su se natjecali klubovi iz Austrije, Slovenije, Mađarske, Češke i Hrvatske! Medvjedima je u premijernoj sezoni (2009/2010.) glavni cilj bio ulazak u doigravanje. No, u četvrtfinalu su dokazali da su spremni za puno veće stvari od samog ulaska u doigravanje i već debitantske sezone u Erste Bank hokejskoj ligi došli su do samog polufinala. I iduće sezone u EBEL-u bile su jednako uspješne za 'novi-stari' Medveščak. Sezone 2010/2011. zaustavljeni su u četvrtfinalu, da bi 2011./2012. ponovo došli do samog polufinala. U svojoj posljednjoj EBEL sezoni 2012./2013. zaustavljeni su u četvrtfinalu.
Nakon četiri sezone provedene u Erste Bank hokejskoj ligi, Medveščak je 29. travnja 2013. učinio povijesni korak, primljen je u Kontinentalnu hokejsku ligu (KHL) - najjaču svjetsku izvanameričku hokejsku ligu, te od rujna 2013. kreće u ispisivanje nove povijesti u ovom prestižnom sportskom društvu!
Velika igrača imena u dresu Medveščaka
Tijekom svih ovih godina u Medveščaku su igrali brojni domaći i strani igrači. Među njima se nedvojbeno mogu navesti legende hrvatskog hokeja poput Ive Rateja, Borisa Renauda i Miroslava Gojanovića koji su bili i stalni članovi reprezentacije SFR Jugoslavije na brojnim svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama, a neki su svoju sreću kasnije okušali u klubovima NHL-a (Chicago Blackhawks) te igrali za više uspješnih europskih klubova. Među stranim igračima koji su kroz povijest branili boje Medveščaka bili su: Viktor Krutov, Sergej Borisov, Slava Anisin, Vladimir Šćurjenko, Sergej Paramonov, Mihail Anfjorov, Sergej Stolbun te Steve Gatzos, Dave Stoyanovich i Philippe DeRouville u novije vrijeme. U eri Erste Bank hokejske lige Medveščakove navijače razveseljavali su Joel Prpic, Robert Kristan, Michael Ouzas, John Hećimović, Ryan Kinasewich, Andy Sertich, Frank Banham, Jamie Rivers, Don MacLean, Brad Smyth, aktivni NHL-ovac iz Pittsburgh Penguinsa Dustin Jeffrey i još mnogi drugi.
Veliko srce zagrebačkih Medvjeda
Godine 2010. zahvaljujući svojim društveno-odgovornom i humanitarnom djelovanju Medveščak postaje službeni sportski partner svjetske organizacije UNICEF (Fond Ujedinjenih naroda za djecu). Zagrebački Medvjedi postaju tako jedini hokejski klub na svijetu koji nosi ovu titulu u društvu najvećih sportskih kolektiva poput nogometnih klubova Manchester Uniteda, Barcelone i Bocca Juniorsa. Ujedno, kapetan KHL Medveščak Zagreb postaje sportski glasnogovornik UNICEF-ove kampanje ''Stop nasilju među djecom''.
U proljeće 2013. klub osniva i svoju Humanitarnu Zakladu KHL Medveščak Zagreb s ciljem stipendiranja mladih sportaša-studenata u narednim godinama.
Kroz svoje aktivnosti klub je u suradnji s navijačima podržao i brojne humanitarne akcije i organizacije poput Hrvatske lige za borbu protiv raka, Udruge žena oboljelih i liječenih od raka dojke “Sve za nju!”, Anti AIDS kampanje, PETA Hrvatska, Humanitarne zaklade HRVATSKA BEZ MINA, ROTARY Kluba Zagreb, Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i brojne druge...
REZULTATI I USPJESI KLUBA KROZ POVIJEST
Kontinentalna hokejska liga:
2013/2014: konferencijsko četvrtfinale.
EBEL:
2009/2010: polufinale
2010/2011: četvrtfinale
2011./2012: polufinale
2012./2013: četvrtfinale.
Prvenstvo Hrvatske (19):
1994/95, 1996/97, 1997/98, 1998/99, 1999/2000, 2000/01, 2001/02, 2002/03, 2003/04, 2004/05, 2005/06, 2006/07, 2008/09, 2009/10, 2010/11, 2011/12, 2012/13, 2013/14, 2014/15.
Jugoslavensko prvenstvo (3):
1988/89, 1989/90, 1990/91.
Jugoslavenski kup (4):
1987/88, 1988/89, 1989/90, 1990/91.
Nema komentara:
Objavi komentar