POLET JE KRIV ZA SVE [DRUGI DIO]

KNAFLEC SINIŠA, fotograf, za čije je ime vezan najveći utjecaj u fotografskim POLETOVIM krugovima. ako zaista postoji POLETOVA fotografska škola onda je Knaflec osnivač i glavni guru te škole. Svi, bez izuzetaka koji išta znaju o fotografiji o Knaflecu govore s neskrivenim poštovanjem. Koliko njegove fotografije nose misticizma u sebi, toliko je ima i njegova daljnja životna priča. Knaflec se, sasvim u skladu sa svojom životnom filozofijom:''Let's have fun'', izgubio u prostranstvima Sjedinjenih Država.

KORDEJ IGOR, strip-crtač i ilustrator, još jedan iz kuhinje ''Novi kvadrat''. U POLET je Kordej mnogo više radio na ilustracijama negoli je objavljivao stripove, a specijalnost su mu bile ilustracije koje su nastajale u samo nekoliko minuta u redakciji, jer je tekst stigao u posljednji čas. Kordej je svoje zvjezdane trenutke imao tek otišavši iz POLETA, ali do njih je stigao upravo zbog POLETA. 

KRILIĆ ZLATKO, urednik, u svoje doba bio je zvan i ''zubi redakcije''. Put do deska POLETA nije bio popločen zdravim i zaliječenim zubima već karijesima i bezubim prazninama. Taj zubni kamenolom ovjekovječen je na jednoj od slavnih duplerica. Krilić je danas ugledni pisac dječje literature.

KRPAN JASMIN, fotograf, ispred njegova objektiva prošlo je više sisa negoli vojske za moskovskih vojnih defilea. Krpan je bio u POLETU, iako je asocijacija možda predaleka i presmiona, ono što je Posar za ''Playboy''. U godinama koje će uslijediti Krpan će postati jedan od svjetski najpoznatijih fotografa, osobito zahvaljujući svojem sovjetskom ciklusu. danas radi za najpoznatije svjetske agencije i objavljuje u vodećim svjetskim magazinima, tjednicima i najuglednijim dnavnim listovima.

KRŠIC DEJAN, reporter, nastavljač obiteljske tradicije Nove Europe. U POLETU je sustavno pokrivao pojavu ''Laibacha''. Kroz njegove tekstove može se pratiti narastanje ideje Neue Slowenische Kunsta, što je ne samo pomoglo promociji toga ''pokreta'' među južnom braćom, već je POLETU osiguralo i dalje uski kontakt s najaktualnijim alternativnim gibanjima u zemlji. 

KRSNIK VJEKOSLAV, kolumnist, u POLETU se pojavljuje prije svega kao feljtonist i označava zaokret lista u tzv. ozbiljnije teme. Danas radi kao komentator u dnevnom listu VJESNIK.

KRULČIĆ VELJKO, reporter, koji se u profesiji pojavio kroz POLET broj 149, tekstom o slobodnom vremenu mladih u Pazinu. Današnju slavu i afirmaciju gradio je tekstovima o stripu, ali i kroz umjesno vođene intervjue. Danas je urednik u POLETU sa stalnim rubrikama i tekstovima u tabloidu TOP.

KRUŠELJ ŽELJKO, urednik, još jedan iz koprivničkoga klana koji je nekoliko godina harao POLETOM. Bio je upamćen po vješto organiziranim redakcijskim igrama, ali i kao spretan kombinator novinarevih mogućnosti i zahtjeva pojedine teme. Prvi iz ''koprivničke veze'' odlazi u veliko novine. Danas je reporter u redakciji tjednika DANAS.

KULJIŠ DENIS, urednik, najproduktivniji zamjenik glioda u povijesti lista. Iz njegove glave nastala je znana koncepcija okretanja tjednika popularnoj kulturi mladih i napuštanje tradicionalni omladinskih rezervata. Kuljiš-Buljiš okupio je ekipu sposobnih reportera, osmislio novi grafički izgled POLETA angažirajući Gorana Trbuljaka, inzistirao je na jednakom tretmanu fotografije i teksta, napunio novine stripovima prve svjetske lige, ukratko postavio POLET na vlastite noge istrgnuvši ga iz ledena zagrljaja «Omladinskog tjednika« i »Studentskog lista«. Kuljiš-Buljiš pomogao je POLETU da postane novina generacijskog interesa. Danas radi kao urednik u magazinu START.

KUNC NINOSLAV, strip crtač i ilustrator, iz ''Novoga kvadrata''. U POLETU se proslavio minimalističkim crtežima stripa zvanog »Sjenice«. Danas je grafički urednik u izdavačkoj kući ''Školska knjiga''.

KVESIĆ PERO aka PERO. K, glavni i odgovorni urednik. I danas je nejasno treba Ii ga zvati prvim glavnim i odgovornim urednikom ili prvim v.d. glioda. On je de facto potpisao prvi broj POLETA spretnom montažom na naslovnoj stranici najavivši kako će izgledali novina koju će on praviti. Na naslovnoj je stranici beba kojoj je namontirana Poriva glava. Njegov POLET je upravo bio takav. U njegovoj redakciji su pokrenuti mnogi od kulturnih procesa koji su kasnije imali i dalekosežne posljedice izvan života novine. U tom POLETU objavljuju se prvo filmske recenzije tzv. žanrovaša - proces je to bio koji je kasnije revolucirao i naš film. Tu je zametak Novoga kvadrata, a iz njegova uredništva izašlo je najviše budućih urednika POLETA. Kvesić je, zapravo, okupio sve koji su u periodu od narednih desetak godina pravili POLET. On je, s obzirom da je u doba urednikovanja već imao objavljenu hit-knjigu, presudno utjecao na generacijsko okupljanje mladih pisaca koji su danas opća mjesta naše novije književnosti. Danas je Kvesić urednik u magazinu EROTIKA.

KUSTlĆ IVAN aka CICO, glavni i odgovorni urednik. U njegovo doba list se stabilizira i tiražno kreće uzlaznom potanjom. Kustić je u redakciji okupio novu garnituru mladih suradnika koji su nakon rada u njegovoj redakciji imati sjajni medijski prodor. Naslijedivši novinu bez previše suradnika, započeo je s najbolje moguće pozicije nikad dotad nije bilo u POLETU teže. Počevši, dakle, od nule izgradio je u svom mandatu, za omladinsku novinu, visokotiražni list. Kustić je mnogo radio i na novim oblicima promocije lista, pa je organizirao nove POLET PLATZEVE, gradske veselice kojima je prva ideja bila masovno druženje. Njegova je izmišljotina i natječaj za demo grupe koji je izbacio na scenu neke dotad nepoznate grupe. Kustićevo doba karakterizira opći konsenzus kod veterana omladinskog tiska, kojih je još bilo u redakciji, da je vrijeme da se novina ostavi mladima, ali i nikad veći jaz između rukovodstva i redakcije, veći negoli i u doba Frančevića. Danas je art direktor magazina START.

KUZMANOVIĆ JASMINA, reporterka, preuzela je mjesto Slavenke Drakulić u redakciji POLETA - bila je najžešći borac za ženska prava. Jasmina je pisala o naizgled marginalnim temama. Ženski borbeni radikalizam, ali i besprijekorno obrazovanje osigurali su joj mjesto reportera u redakciji tjednika DANAS.

LITVAN GORAN, reporter, i treći iz »koprivničke veze«. Elektrotehničar po vokaciji najbolje se snalazio u temama iz rubrike društva. Litvan pripada zanimljivoj skupini visokih ljudi koji su ostaviti najveći trag na rubriku društva u POLETU: Siniša Pavlović, Srđan Španović i on. Vjerojatno je u ta vremena i mišićima valjalo potkrijepili argumente. Danas radi kao reporter u redakciji ''Večernjeg lista''.

LAZANSKI MIROSLAV aka LAZO, reporter, zvijezda naoružanog novinarstva. U njegovu životu bilo je važno samo dvoje: seks i vojska, ili obrnuto Lazo je u samo godinu dana izmijenio desecima godina stvaran kliše pisanja o armiji. Osuvremenivši i stil i rječnik, postavio je temelje onoga što danas cijela Jugoslavija poznaje kao fenomen Lazanski. Vjerojatno je Lazo jedini Slovenac koji o vojsci piše kako piše. Danas je novinar u tjedniku DANAS.

LOVRINOVlĆ IVAN, urednik za procjenu čijega rada će trebati još vremenske distance. Uređivao je tekstove, a i pisao sam takve, o ekonomskoj politici u Jugoslaviji. Njegova je pozicija u Jugoslavenskoj ekonomskoj teoriji pomalo nerazumljiva, pa će za njeno propitivanje trebati još vremenskoga razmaka od doba u kojem je nastala.

LOVŠIN PERO, kolumnist, roker koji svoju gitaru nije poput Stublića zamijenio veslima, već strojem za pisanje. Lovšin je iz broja u broj punio svoju kolumnu u POLETU pišući o Sloveniji i Slovencima na južnjakima prihvatljiv način, stvarajući tako sliku Slovenca po mjeri čovjeka. Lovšin je iz skupine vanjskih suradnika koji su u POLETU gradili duh jugoslavenske novine. Danas radi u dnevnom listu ''Delo''.

LUKOVlĆ PETAR, reporter, je jednako kao Lovšin pothranjivao jugoslavenski image POLETA. Luković je pišući iz Beograda u POLETU o rocku odškrinuo vrata Gradi Aleksiću da dođe raditi u Zagreb u listu, a napose da sa svojim bandom W.C.H. snimi prvu i zasad jedinu ploču u POLE TOVOJ produkciji. Luković ja jednako poput Glavana i Vrdoljaka u skupini jugoslavenskih rock začinjavača. Danas radi u reviji ''Duga''.

MALEŠ BRANKO, kolumnist, u POLETU je praktično od prvih dana. Njegov se utjecaj na list mjeri tonama objavljenih priča koje je sam napisao ili na kojima je ustrajno radio s njihovim autorima. Maleš je bio najkoncilijatniji porte parol najnovije POLETOVE koncepcije zasnovane na boli-me-kurac filozofiji Charlosa Bukowskog.

MANOJLOVIĆ BRANKO aka MANCE, reporter, najdosljednije je živio stil zagovaran iz POLETA drukanjem za Zvečku i Tobacco road. Mance je fizičar atomist sa sjedištem u Zvečki.

MARAČIĆ ANTUN aka TUNA, grafički urednik imao je naj kraći staž u POLETU i nije uspio do kroja izvesti vlastitu grafičku koncepciju novine. Mnogo više pamtit će ga se po likovnim recenzijama koje su inagurirale nove vrijednosti i autore, često puta stojeći ispred svoga vremena.

MARINKOVIĆ GOJKO, kolumnist, radio je za POLET u doba kad je bio zaposlen u ''Borbi'' i već je tad iskazivao jurišni duh koji će ga uzdići na najviše stube jugoslavenskoga novinarstva. Gotovo godinu dana, iz tjedna u tjedan, donosio je redakciji svoje kolumne od kojih ih je malo ostalo bez posrednog ili neposrednog odjeka. POLETU je donio ubojitost, ali i utemeljenost u politici. Danas je urednik u tjedniku DANAS.

MARKOVIĆ ŽELJKO aka ŠELI, reporter, u povijest POLETA ulazi kao autor najduljeg objavljenog intervjua. Razgovor s Jurom Stublićem iz grupe »Film« bio je složen iz pisma veličine šest točaka i objavljen na tri stranice POLETA. Šeli je možda najdulje opstao kao stalni rock kritičar u POLETU. Danas je u Austriji gdje gradi karijeru kao srednjoevropski yuppie.

MARUŠIĆ JOŠKO, strip, crtač i ilustrator, u POLETU je od nultog broja. I on je bio u »Novom kvadratu«. U POLETU je mnogo prije negoli se u Vjesniku uopće počeo raspravljati ima li u toj kući ili ne kadrova za pokretanje političkog tjednika, objavljivao je rubriku ''Danas jesmo sutra nismo'', iako se ona tako onda nije zvala. Danas je direktor filmske kuće »Zagreb- film«.

MIHLETIĆ VEDRAN, urednik, nastavo je tradiciju po kojoj je POLET uvijek imao najjaču jugoslavensku filmsku rubriku, ne samo po imenima koja su se u njoj pojavljivala bilo kao autori tekstova ili filmova o kojima se pisalo, već prije svega što je ona uvijek bila u sukladnosti sa Svjetskim trendovima. Koliko su strani filmovi sve manje dolazili u Jugu, toliko je ta rubrika bila značajnija. POLETU je ostavio kontinuitet kvalitete.

MATIĆ GORANKA, fotograt, u redakciji nazvana ''Beograd ekspres'' zbog brzine kojom je dostavljala fotke u uredništvo. Najveće zvijezde beogradske rock scene dio svojeg imagea duguju upravo njoj. I ona pripada slavnoj POLETOVOJ fotografskoj školi. Danas radi kao urednik u PGP RTB.

MILAK ZDRAVKO, poslovni tajnik CCD-a, jedini tajnik koji je ostavio traga i na novini. Ne samo osiguravši pravnu potporu, već prije svega razumijevajući događanja u novini, jer je i sam do dolaska na mjesto poslovnoga tajnika s mnogim ljudima iz POLETA prije radio u redakciji ''Studentskog lista''. Milak je redakciji osiguravao nužni mir za rad i bio je tampon zona i prema administraciji CDD-a i prema omladincima u rukovodstvu. Danas je direktor OOUR-a Student-servis Studentskog centra u Zagrebu.

MLAKAR MIRKO aka LAZAR, reporter, dugogodišnji dopsnik iz Splita, za studija u Zagrebu napravio je uspješnu karijeru reportera. Dalmatinska upornost tjerala ga je na više, ali iz istih razloga nije mogao naprijed koliko god se upinjao. Oprobao se u beogradskom novinstvu i napravio karijeru na vrućim temama iz Hrvatske. Mlakar je malo koga štedio u svojim tekstovima pa tako ni svoje urednike s kojima je dogovarao teme. Neko od najboljih reportaža u POLETU izrasle su iz njegova pisaćeg stroja. POLETU je donio dalmatinsku žestokost i upornost po svaku cijenu na istjerivanju svojih ideja, makar i ne bio u pravu. Mlakar je danas novinar u ''Borbi'' u Beogradu.

MUDRI JASENKA, reporterka, Uz Carmen Klein najmlađa novinarka u povijesti POLETA. Bila je maskota Kustićeve redakcije, a sve je oduševljavala osnovnoškolskom naivnošću i idealizmom koji je iskazivala u svojim tekstovima. Naivnost se brzo, nažalost, oslobodila, ali njen zarazni idealizam, za one koji je ne poznaju na granici poze, još traje.

MUŽINA IVAN, reporter, najplodniji dopisnik u povijesti lista, a potom i benevolentni urednik dopisničke rubrike. Njegove reportaže o kolinju u njegovu rodnu kraju i report i portret čudaka nadriliječnika Stolnika ulaze u antologiju hrvatskoga novinstva. Mužina se rado sjećaju svi dopisnici, jer što su poslali to im je objavio, svetac se za sve dotad neobjavljene tekstove i pregolemu dopisničku tugu.

OREŠKOVIĆ STJEPAN je u doba vladavine uspostavio najizravniji kontakt s uredništvom koje je vodio Mladen Babun. Taj kontakt bio je tako blizak da se često nije znalo tko vodi novinu, a tko omladinu republike; bilo je to potpuno ispreplitanje novine i foruma čije je ona glasilo. Bio je to Orešković za koga se tvrdilo da je Šuvarov čovjek, pa je kako to već u glasinama (i logici) ide i Babun bio Šuvarov čovjek. U polemikama koje su inicirali bili su nazivani Šuvarovim jurišnicima, čega se Šuvar nikad javno nije odrekao, ali niti nije potvrdio ikakvom svojom javnom akcijom. Orešković je omladinski funkcionar s rukama najdublje umočenim u novine kojima je bio po funkciji osnivač. Danas je suradik u nastavi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu

PAJALIĆ DUBRAVKO, direktor CDD-a, u njegovo doba POLET se tiražno uspinjao, ali je CDD kao institucija gubio na dugo stvaranom ugledu u Jugi. Njegova je najveća zasluga da je u najkriznijem razdoblju imala dovoljno financija da i dalje izlazi.

PAVIĆ NINO, glavni i odgovorni urednik. Ako je Kvesić za svoga mandala okupio sve što je kasnijih godina radilo novine, Pavić je tu skupinu doslovce vlastoručno novinski educirao. Sve što su, kasnije veliki majstori reportaže, saznali o pisanju za novine on im je otkrivao. U njegovo doba novine prolaze kroz dvije faze: aktivističku i radikalno uličnu. Pavić je dolaskom Kuljiša na mjesto zamjenika odlučio zauvijek se odreći aktivističkih novina i napraviti magazin za mlade. U tome nije sasvim uspio jer je prije nego je projekt okončan dobio mjesto u »Vjesniku», a i njegov zamjenik je prešao u istu kuću. Uveo je u pravljenje novina i neke vrlo motivirajuće elemente za sve okupljene oko lista - izravnu konkurenciju na svim uredničkim mjestima. Pavić je POLETU najprije osigurao sve simpatije omladinskog rukovodstva i nešto manje publike, a zatim sve simpatije publike, a sasvim izgubio podršku omladinaca. POLET je u njegovo doba imao najveće tiražne oscilacije za mandata jednoga glioda. Osim Kustića, Kvesića i Rakele, jedini je urednik koji je sačuvao mandat u cijelosti. Danas je zamjenik glavnoga i odgovornog urednika Arene i najangažiraniji je na proizvodnji tabloida ''Mila''.

PAVELIĆ GORAN aka PIPO aka ČEDOMIL LAKMUS, reporter koji je najdulje drhtao svakoga proljeća dolaskom novih curica u redakciju. Pipo je znan fan asket i nonšalantni majstor za ankete. Image Doriana Graya osvježavao je uvijek novim curicama koje je nekritički pripuštao u svoj život.

PAJALIĆ ŽELJKO, reporter, pisao je sportske reportaže i intervjue. U povijest lista ulazi na najveća moguća vrata kao izravni sudionik slučaja Šarović. On je ugodno čavrljao s popularnim vratarom dok ga je fotograf slikao. lako su fotografije u slučaju Šarović odnijele medijsku pobjedu, oni koji su pročitali tekst znaju da nije bio ništa lošiji od fotki. U POLETOVOM Hall of Fame on ima istaknuto mjesto. Danas je sudac u općinskom sudu u Zaprešiću.

PAVLOVIĆ SINIŠA, urednik, jedini čovjek koji je po svim kriterijima zasluživao da bude glavni i odgovorni urednik novine, ah to mu se nikada nije dalo. Padom Franičevićeve redakcije, navodno zbog pornografskog ispada u novogodišnjom broju, njegove su šanse da postane gliod bile svedene na minimum jer je bio najčvršći oslonac Franičeviću u redakciji. I bez obzira što je to, vjerojatno, najbolje uređivano društvo u povijesti lista (on mu je bio urednik) Pavlović nije mogao naprijed. Nešto i zbog vlastite sinjske tvrdoglavosti, a ponešto i zbog, ipak nelojalnog postupka Franičevića prema ostatku redakcije u doba njegova odlaska. No, povijest ponekad napišu i gubitnici. Za POLET, a i za naše novinstvo zasigurno je najveći gubitak njegov razočarani demonstrativni odlazak iz novina, zauvijek. Završio je studij prava i danas je pravnik u »Plivi«.

PAVLOVIĆ ZORAN aka ZOZO, ad direktor. Zozo je prv art-direktor POLETA. U počecima lista, on se grafički uobličavao u studiju za dizajn CDD-a koji je Zozo osnovao i vodio. Iz toga su studija izašli mnogi kasniji grafički urednici i ilustratori, a u njemu je neposrednu egzekuciju novine imao Dorogny.' Zozo je danas grafički urednik u izdavačkoj kud ''GZH''.

PEJČINOVlĆ RAFAEL reporter. Neki ljudi se toliko srode s onim što pišu do je ponekad dovoljno vidjeli naslov teksta pa da znate tko je desk urednik, ili da vidite kako je kadrirana fotka pa da prepoznate fotografa, a nekim je autorima suđeno da zauvijek ostanu uz jednu temu. lako je svima koji su radili i čitali PO LET bio poznat autor čim bi vidjeli da je posrijedi tema o maloljetničkoj delinkvenciji, socijalnoj bijedi napuštene djece i sve što se vrti oko toga - Rafael Pejćinović He was doing that, and he was doing it good . Do it again Rafael.

PEJUŠKOVIĆ NENAD, lay out, najniži Crnogorac na svijetu je još jedan Beograđann u POLETU. U doba najveće uredničke krize u listu, neposredno nakon Babuna i u nekoliko faza Simićeva rada, nosio je doslovce na vlastitim leđima cijeli tehnički pogon. Danas je tehnički urednik u ''Radničkim novinama''.

PERNAR JOSIP, direktor, trenutačno naj-omladinac. Od njega, naime, zavise i honorari.

PETROVIĆ ZORAN aka PIROĆANAC, reporter. Njegov doprinos POLETU mjerljiv je ekskluzivnošću reportaža iz Poljske i Nikaragve kad je u tim zemljama bilo najgušće. Piroćanac je u njima napravo seriju neponovljivih reportaža objavljenih u POLETU. Za POLET je vozan i njegov rad na pokušaju da se inaugurira tzv, Novinarska radionica, projekt u koji je uložio mnogo truda i znanja. Danas je reporter u magazinu START.

PEZO ZORAN, reporter, trećina terceta Vlaja, Gaja i Raja. Iako se pri kraju novinarske karijere više bavio promocijom vlastitoga projekta Vesele televizije, upravo je to i najplodniji i najzanimljiviji dio njegova angažmana u novini. Danas je filmski redatelj.

POLET JE KRIV ZA SVE [PRVI DIO]

ALEKSIĆ GRADIMIR, urednik, vjerojatno jedini Beograđanin koji je zbog Poleta«* došao živjeti u Zagreb. Iako je u njegovo doba, drugi dio osamdesetih, a osobito period kad dolazi u Zagreb, čitanost Poleta podjednaka i u Beogradu, malo je kome izvan Zagreba palo napamet da dođe u Savsku 5 i tamo sudjeluju u stvaranju povijesti Ostao je. i nakon povratka u Beograd, dragocjen suradnik, kolumnist. Working class heroe, kako se volio nazivati, postao je heroj zagrebačkoga omladinskog novinarstva u Beogradu i utemeljitelj beogradske underground novinarske prakse u Zagrebu Danas je zaposlen na FESTu.

BABIĆ JASNA, urednica, jedna od najproduktivnijih reporterki u povijesti POLETA Započinje vrlo rano. sredinom sedam desetih, ali se vremenom gubi njen trag, da bi se trijumfalno vratila 1986 godine. Bila je jedna od žena koje su znale iskoristiti POLETOVU tradicionalno liberalnu poziciju prema feminističkoj falangi Pisala je u rubrici 'društvo', koju je kasnije i uređivala. Njene su joj reportaže osigurale mjesto reportera u tjedniku DANAS, u doba najsnažnijeg tržišnoga prodora tog tjednika.

BABUN MLADEN, glavni i odgovorni urednik, najkontroverzniji gliod u povijesti novine. U vezi s njegovim urednikovanjem i danas se prepričavaju bajke, od onih da je napuhavao nakladu (što su radili i ostali gliodi) do nikad dokazane izravne veze sa dr. Stipom Šuvarom. Ipak, njegovo vrijeme karakterizira najveći medijski odjek koji je POLET ikada imao, najveći broj profesionalaca koji su ga ikad proizvodni, najveći broj polemika u novim, najveći financijski dug koji je ijedan gliod ostavio iza sebe, najtješnja suradnja s Omladinskim rukovodstvom Babun je želio da njegov POLET zauvijek ostavi etiketu omladinskog tjednika i krene u boj s velikima. Danas radi kao urednik u IZBOR-u.

BAKALOVIĆ RENÉ, reporter, dugogodišnji vrlo pouzdani tekstopisac. Najveću slavu sliče u doba kada POLET proizvodi dvojac Pavić-Kuljiš. Prvi tekst objavio je već u POLETU broj 18, o odnosu crkve prema mladima. Njegov radikalni boljševički duh iz ranih dana uzmakao je pred suptilnom denuncijacijom posvemašnje krize u nas gastronomskim ogledima. Paradoksalno, svoje mjesto u 'Vjesnikovoj’ kući, danas je reporter u redakciji DANASA, izborio je intervjuom s nogometnim trenerom Ivićem, i danas je taj tekst paradigma uspješnoga sportskog intervjua.

BAŠIĆ MATE, urednik, čovjek koji dokazuje neiscrpnost POLET-ova deska I zaista, možda najkvalitetniji Vjesnikovi’ urednici prošli su POLETOVU desk-školu Bašićeva karijera započinje u redakciji Mladena Babuna i njegov se novinarski nerv disciplinira u željeznoj atmosferi te redakcije Ostat će upamćen po svojim reportima, s uzbudljivih sjednica Saveza književnika Jugoslavije u doba polemičkih sudara Bulatovića i ostatka Juge. Jedno vrijeme u nemilosti novoga omladinskog rukovodstva, što je lajtmotiv mnogih rukovodstava; POLETU će ostaviti predložak reduciranog hektičnog deska.

BIŠČEVIĆ HIDAJET, kolumnist, o njemu će mnogo više pisati u Vjesnikovoj monografiji. Valja zabilježiti da je svojim pisanjem, možda i ne hoteći, formirao jednu kasniju generaciju vrlo plodnih vanjskopolitičkih novinara u POLETU. Danas je novinar u dnevniku VJESNIK.

BARBIERI VELJKO, čovjek kojemu smo vjerovali i imali kao etalon profesionalizma.

BOROVIĆ LJUBO, urednik, tihi desk. U POLET dolazi iz Studentskog lista, nastavljajući tradiciju neprekidne izmjeno novinara u te dvije redakcije. Još je u jednom potvrdio tradiciju: prelasci u drugu redakciju značili su radikalni raskid i odricanje od prijašnje. Nije dugo trajao u omladinskim novinama. Relativno brzo odlazi u rodni kraj i tamo prakticira iskustva iz POLETA.

BOŠKOVIĆ RATKO, glavni i odgovorni urednik, iz majstorske radionice Pavić - Kuljiš Ostat će zabilježen kao jedan od glioda koji je najkraće držao svoj mandat Bio je šef novina kratko ali žestoko. Tko se još i danas ne sjeća frke s demonstracijama ispred diska Big Ben, sukoba šminkera i hašomana, započetog na stranicama POLETA. Bila je to jedna od najvještijih medijskih manipulacija u povijesti omladinskoga novinarstva. Njegovo vrijeme karakterizira sukob rukovodstva CDD-a i omladinskog vrha. POLETU je ostavio hipoteku konfliktne redakcije i posrnulo tiraže, ali možda najveće povjerenje čitatelja u svoje novine, i, zasigurno, najtopliji odnos čitatelja prema mediju u povijesti ovog tjednika.

BREŠKOVIĆ JADRAN, reporter, u dva se navrata vraćao redakciji. Pomalo povučen, u svojim tekstovima o glazbi ni najmanje nije iskazivao isti stupanj introvertiranosti. Manjak novinarske agresivnosti nadoknađivao je ustrajnim radom za pisaćim strojem. Sudjelovao je u herojskim vremenima omladinskog novinarstva, kada je na Trgu Republike u Zagrebu bio središte (op. Brešković) novinarskoga projekta kako se ponašaju građani prema neočekivanom ispadu mladica u sumnjivom stanju. Dospio je slikom na naslovnu stranicu POLETA koji je uzdrmao malograđanski Zagreb. Njegov nemirni, preiznijansirani duh nije izdržao utrku s ostalima. Danas ga više nema među nama, ostavio nam je potpuno predanje cilju.

BRIŠKI MAJA, urednica, u kratkom razdoblju uređivala je likovnu rubriku POLETA. I taj period karakterizira potpuna raskid s gotovo cijelom dotadašnjim POLETOVIM likovno-kritičarskim nasljeđem, ona je inzistirala na svojem stilu i »»svojim ljudima-Resila ju je beskompromisnost i tvrdi stav koji je pomogao da se, usprkos dvojbama, promovira nova skupina mladih likovnjaka Njen koncept ostao je nedorečen i nezaokružen.

BALTIĆ MILUTIN se samo jednom pojavio na stranicama POLETA, ali njegov utjecaj na sudbinu jedne generacije novinara bio je dalekosežan. Bio je nikad dokazanim uzrokom Franičevićeva odlaska i ta ga je redakcija, po vlastitom priznanju, smatrala pričljivim čamdžijom za svijet bivših.

BREGOVIĆ GORAN jedan od dva najeksploatiranija rockera u POLETU. Bio je prijatelj redakcije je u doba svoje najveće slave i nije se sramio dio podijeliti s veseljacima iz POLETA.

BUDIŠA EDO, reporter, književnik s novinarskom rukom. Pisao je briljantne kazališne recenzije i podjednako zanimljive priče. Novinama je ostavio upitnost nad smislom ‘takvoga socijalnog angažmana. I on je poput Breškovića nervozno i prerano zatvorio krug

BURČAR NENAD aka KUKI, urednik, rodonačelnik humora apsurda u jugoslavenska medijima. Socijalni i kulturni cinik, u najdoslovnijem smislu tih sintagmi, izbezumljivao je čitatelje svojim dalekim prikrivenim asocijacijama u kolažima koje je slagao više sezona. Ostavo je novinama zahtjev za intelektualnijim angažmanom njene publike.

CVITAN VLADIMIR, reporter ’ najvjerojatnije će se iznenadit kad sazna da je ne samo svoj prvi tekst objavio već u 17. broju POLETA već da je to to tekst o jugoslavenskoj turneji Bijelog dugmeta. Cvitan je nadahnuto i oduševljeno pisao o njihovu na stupu u Rijeci. Proći će nešto godina dok se ne počne sistematično pojavljivati u listu, došavši na studij u Zagreb. Njegovi kasniji lucidni, lagano ironizirajući, tekstovi o kazalištu, estradi i filmu nisu imali ama baš ništa zajedničkoga s prvim radovima. Cvitan je redakciji ostavio šarm i cinizam tenzerijanskoga stila. Danas je Cvitan reporter u redakciji magazina START.

ČONDIĆ JOZO, direktor, legendarni šef CDD-a iz njegovih najunosnijih dana Čondićev posao nije bio samo da zaštiti redakciju od nepotrebnih suvišnih napada iz Strukture, on je s redakcijama sudjelovao u kreiranju, doduše ne svakoga pojedinog broja, novina. Istinski se radovao svakoj uvaljotini koje su redakcije znale napravih. POLETU je ostavio kontinuitet i uvijek isplaćene honorare. Danas je direktor izdavačkoga poduzeća 'Sportska štampa'.

ČEGEC BRANKO, urednik, još jedan iz mnogoljudne skupine mladih pisaca koji su se afirmirali na stranicama POLETA. Čegec je uz to uspio utemeljiti novi pristup književnoj recenziji, ali važnije od svega je da je promovirajući sebe pomogao promociju brojne skupine mladih pisaca koji zahvaljujući tome već imaju prva ukoričena izdanja. Danas je urednik književnoga časopisa 'Quorum'.

DAG STRPIĆ, direktor, čija uloga u povijesti POLETA nikada neće biti dovoljno istražena. Dag je direktor koji ¡e pomogao pokretanje onoga što danas raspoznajemo kao POLET i ‘poletovština'! Ima li veće zasluge u nečijemu medijskom životu do utemeljenja tjednika koji doživi svoje 400. izdanje? Dag je danas predavač na Fakultetu politički znanosti i glavni i odgovorni urednik 'Naših tema'.

DEVLIĆ RADOVAN, strip-crtač i ilustrator, pripada 'Novom kvadratu', njegovom produktivnijem dijelu. Nastupao je kao samotnjak i osobenjak. POLETU je ostavio nikad prežaljene 'Huljice' » minuciozne socijalne karikature na jednoj tabli.

DOROGHY IVAN aka ROG, grafički urednik, bio je ne samo utemeljitelj sasvim osobenoga grafičkog pristupa novinama koji, nota bene, i danas traje, već će u povijest POLETA ući kao čovjek koji je u kući koja izdaje POLET obavljao sve funkcije od direktora, preko šefa Partije i sindikata do grafičkog urednika. Doroghy je POLETU uvijek davao novu svježinu, no više od svega u POLETU će ga se pamtit po neprekidnoj grafičkoj edukaciji generacija novinara.

DRAKULIĆ SLAVENKA, reporterka, još jedna osoba iz skupine pokretača novoga utemeljitelja. Drakulićka je otvorila brešu feminizmu u omladinskim medijima i svojim je agresivnim ženskim pismom krčila put generacijama djevojaka koje će kao prirodno zahtijevati svojo pravo na uredničke i reporterske funkcije. To pravo za njih je izborila svojim ranim feminističkim ispadima upravo ona. Slavenka je u POLETU pomogla da se stvori muška feministička jezgra i da se kao luč prenosi duh spolne tolerancije kroz sve generacije uredništava. Danas je reporter u tjedniku DANAS.

DUĆAK DANILO aka GUSTAV BAJC, fotograf, pomagao je da se osmisli nov« grafički senzibilitet u POLETU. Utjecao je da se promijeni i odnos prema fotografiji. Izjednačenje, ne samo u smislu prostora na stranici , značenja fotografije i teksta tekovina je koja se, između ostaloga, ima pripisah Gustavu Bajcu.

DURAS MLADENKA, direktorica, ostat će upamćena po dva krupna događaja koja su zbila za njena mandata; POLET je postao dvotjednik i ostvario je najveće gubitke u povijest' izlaženja.

DVORŽAK GORAN, lay out, najmlađi suradnik grafičke redakcije u povijesti lista. Došavši u novine kao osnovnoškolac da provjeri svoja znanja koja je stekao zarana čitajući sav omladinski tisak koji mu je dolazio u ruke. Fascinirao je sve »konjskom memorijom pamteći događaje koje su zaboravili i oni koji su ih inicirali, i golemom željom za učenjem. Redakcijski Mali, u nekoliko sastava, bio je potvrda uzrečice da nesreća nikad no dolazi sama, ona se priziva. POLETU je značio uvijek nasušnu svježu krv.

FIGENWAID PREDRAG, urednik, stalno korak do mjesta glavnog i odgovornog urednika, ali sapet vlastitom prirodom i uvijek nesretnim spletom okolnosti - nikad realiziran. Bio je urednik najlucidnije i najduhovitije uređivano rubrike pisama u povijesti POLETA. Figenwald je kroz nekoliko godina upravo tom rubrikom osiguravao listu neprestani pressing na čitatelje, ali i inicirao brojne medijske podvale i vrhunske manipulacije. Vjerojatno je malo poznalo da je svoj prvi tekst objavio u 44. broju POLETA i to u suradnji sa Srđanom Španovićem. Tekst je bio u sukobu SSO-a i partijske organizacije u Građevinskom školskom centru. POLETU je ostavio, nikad dovoljni, cinizam i distancu prema, zaista svemu čime se novine bave.

FISCHER SLAVEN, urednik, bio je prvi zamjenik glavnoga i odgovornog urednika u POLETU.

FRANIĆEVIĆ ZORAN, glavni i odgovorni urednik, za svoje je vlasti napravio nekoliko brojeva koji se mogu nazvati mile stones POLETA. Sjetimo se broja izdanoga na dan Titove smrti, veličanstveno medijske podvale zvane Šarović i naravno, novogodišnjega broja 1981. godine s eksplicitnim fotografijama seksualne igre znamenitih kulturnih radnica. To će svakako biti upamćeni, incidenti (?) Franičevićeva razdoblja. Bila je to, nakon marketinškog projekta Kuljiš-Pavić, najkompaktnija redakcija sa sasvim jasnim političkim programom. Reportaža je bila vraćena kao jedini autentični izraz novinarstva, povećan je broj suradnika i stvoren je dostatan broj neprijatelja. Tako je Franičević mogao stupiti u legendu i biti slavljen kao nikad do kraja realiziran talent mladoga hrvatskog novinstva Danas se Franičević bori za jadranske otoke.

FRAS VLADKO, reporter, poput Cvitana. Izišao iz torbe Veseljka Tenžere. Njegovi tekstovi o rock-kulturi i glazbi i danas stoje kao Kolos s Rodosa (čija se veličina može samo naslutiti) U doba nastanka tih tekstova mnogi su ga proglašavali starmalim, ali tek se danas vidi koliko su osvježili jedno razdoblje POLETA upravo svojom hermetičnošću. Danas radi u dokumentaciji londonskog BBC-a.

GAJIĆ GORAN, reporter, trećina trojke znane kao Vlaja, Gaja i Raja. Gajić je bio najmlađi književni kritičar u povijesti jugoslavenske književne kritike. Danas radi kao filmski redatelj.

GLAVAN DARKO, reporter, rock-začinjavac. U POLETU praktično od prvoga broja. Sve što postoji danas, a zove se rock kritikom i spisateljskom utemeljeno je u njegovim radovima. lako svoj najbolji tekst (O festivalu revolucionarne glazbe') nije objavio u POLETU, duh toga napisa bio je utkan u sve što je ostavio listu. Danas radi kao kustos u Muzejskom prostoru.

GOTOVAC TOM, moralna podrška, bio je gotovo cijelo vrijemo izlaženja POLETA u njemu i oko njega. Novine su iz njegovih nekada skandalizrajućih performansa izvlačile profit, a on je dobivao dokument o vlastitom radu. Ta simbioza stoji neprekinutom i danas. Vjerojatno nema posvećenog čitatelja POLETA koji se ne sjeća njegovih akcija skidanja na Trgu, zatim šišanja itd.

GRBIĆ MLADEN alta COBRA, glavni i odgovorni urednik, uredio je nulti broj POLETA i upravo u doba kad je počeo raditi prvi broj okupio redakciju, pripremio novine za dugo izlaženje otišao je u vojsku. Nakon toga nikada se više nije vratio u novine. Danas je zaposlen u Velebitu OOURu Informatika kao sistem-inženjer.

GRGURIĆ LJUDEVIT aka GRGA, reporter, ljubav s POLETOM bila je kratka ali žestoka. Nekoliko svojih najboljih medijskih pojavljivanja Grga je ostvario upravo u glazbenoj rubrici POLETA. Danas radi na zagrebačkom 101.

GRČAR IVICA aka PIKS, urednik, došao u POLET kao ''oficir za vezu'', a ubrzo nakon toga dezertirao iz omladinskih redova i postao najžešći borac za redakcijska prava. Organizirao je neke od najekskluzivnijih intervjua koje je POLET objavio. Ostat će trajan njegov trag u pomlađivanju redakcije. Jedno razdoblje bo je otac redakcije.

HUDELIST DARKO aka DARKO MATOŠ, reporter, pažljivo odabranim pseudonimom pokušao odrediti svoje mjesto u mladom hrvatskom novinstvu. No to je postigao, ipak, prije svega sjajnim ogledima iz glazbene kritike. Hudelist je POLETU pomogao da shvati fenomen novokomponirane glazbe još dok taj virus glazbenog AIDS-a nije definitivno i ireverzibilno rasturio imunitet domaćega rocka. Danas Hudelist slovi za jednog od najboljih jugoslavenski reportera i radi u redakciji magazina START.

HAUSTOR. I njihova sudbina neraskidivo je povezana s POLETOM. Utemeljena još davnih sedamdesetih kad je Darko Rundek pisao sjajne recenzije kazališnih predstava za list.

ILIĆ MIRKO, strip-crtač i ilustrator, izmislio »Novi kvadrat» bio njegov vođa, koordinator i dugo godina urednik ilustracije i stripa u POLETU. Ono što danas postoji u jugoslavenskom stripu prošlo je kroz njegove ruke i stranice POLETA. Zapravo, u toj gotovo pastoralnoj idili POLETA i »Novoga kvadrata« nije sasvim razjašnjeno tko je koga iskoristio. Ostaje Ilićev veliki žal za tim vremenima, ali i jedna frustracija što se u to doba nisu izdavali i strip-albumi. Ilić je u svojoj strategiji osvajanja medija bez isprike koristio sva sredstva jer ulog je bio prevelik - promocija nove generacije strip-crtača. Od njega su POLETOVI urednici naučili što znači boriti se za svoje. Danas llić živi u dupleks-apartmanu na Manhattanu i radi kao ilustrator za sve vodeće američke novine i magazine.

IVANDIĆ BORO, strip-crtač i ilustrator, jedini koji se pojavljivao u POLETU a nije pripadao ''Novom kvadratu''. Anarhoidan i potpunom egotripu, Ivandić je POLETU pomogao da lakše pređe put do konceptualaca.

IVANJEK ŽELJKO aka CIJUK, urednik, jedno vrijeme uređivao je književnost, a nedugo zatim i cijelu rubriku kulture. Ivanjeku se dogodilo da u POLETU upozna buduću ženu svoga života i time je za njega epizoda POLET, najvjerojatnije, dobila svoj happy end. To što je po vokaciji književnik uvjetovalo je da Ivanjek u POLETU objavi neke od najpoetičnijih priča naše mlade proze.

JAGEC TOMISLAV, reporter, najmlađi je novinar koji je pisao u POLETU. Kao gimnazijalac je imao više novinarskoga staža od nekih urednika koji su u novinu dolazili kroz dimnjak.

JURK0VIĆ EDI, reporter dugogodišnji suradnik iz Rijeke, a zatim i iz Zagreba. Kulturnjak širokoga spektra interesa bez kontraindikacija. Zanimljiv je osim po pogubnim polemikama i po tome što razotkriva POLET i kao mrjestilište kadrova danas je, naime, Jurković urednik POLETU konkurentske novine u riječkogoranskoj regiji. Vala.

JURANOVIĆ LIDIJA, reporterka, je jedna od najplodnijih reporterki u povijesti POLETA. Novinarka sjajnoga zapažanja i prije svega vrlo, pouzdana u poslu. Probitačna. Njena je redakcija pamti kao lijepu, lijepu, lijepu i pametnu. Jedna je od rijetkih, vrlo talentiranih, koja nije nastavila karijeru u novinarstvu.

JOVIĆ DEJAN, urednik. Ako je Jagec bio najmlađi suradnik u povijesti novina, Jović je najmlađi zamjenik glavnog urednika u povijesti novinstva u nas. Svoju meteorsku karijeru ima zahvaliti i ne baš osobito popularnim tekstovima karakterističnim za mlade junoše. No i takvi tekstovi imali su svoju predanu publiku. Kako bilo, Jović je vrlo brzo svladao mnogo zahtjeve zanata i bio uspješan organizator u svojoj redakciji. lako je mnoge iritirao svojim tekstovima, pitanje je nije li to bilo pomalo pobuđeno i ljubomorom zbog njegova, po mnogima, prebrza uspona. Jović stoji kao istaknuto ime svoje generacije — u relativno kratko vrijeme postigao je ono što njegovi vršnjaci tek sustižu danas. On je i dokaz liberalne pozicije POLETA i otvorenosti za mnoge inicijative bez obzira na spol, resu vjeroispovijest i godine.

JAJETIĆ KRUNOSLAV aka VASO, urednik još jedan tihi desk. U listu je bio relativno kratko. Došao je tzv. koprivničkom vezom, a iz sasvim nepoznatih razloga netragom je nestao iz novinarstva. I danas ima njegovih kolega koji parafrazirajući kažu da su radili i s gorima a da su čuli i o gorima. POLETU je sačuvao kvalitetu prezentacije materijala u rasporu između dvije istaknute redakcije

JURDANA SREĆKO, reporter, kartaš i uporan filmski kritičar. Suradnik kojega su se njegovi urednici najviše bojali, a istodobno najbenigniji tekstopisac. Koliko je bio bezopasan po svoje urednike, toliko je bio poguban po filmove koje je prikazivao. U povijesti POLETA ušao kao novinar kojem nije odbijen ni jedan tekst i po polemici s nepoznatim oponentom oko termina KALPAK u hrvatskom folkloru.

JURLEKA MARJAN, urednik, uz Kuljiša i Pavića ima najdulji urednički staž u POLETU. Jurleka je dugogodišnji desk - urednik lista, a prvi u jednom omladinskom listu u nas organizira  desk kao mjesto na kojem se osim opremanja tekstova oni i redigiraju. Radio je s četiri glavna i odgovorna urednika i iako neki to ubrajaju u nedostatak on, zapravo čini konstantu POLETOVA deska njegovih najboljih tradicija. ostat će upamćen po strahovitoj energiji, želji da radi s mladima i beskrajnoj strpljivosti. On je prije Indiane Jonesa izrekao povijesnu rečenicu: ''Anything goes'' i pod tim motom proizvodio novine. danas je šef deska magazina START.

KALENIĆ DRAŽEN, fotograf, koji je snimio nekoliko najboljih fotografija u povijesti POLETA, a koje su poslije objavljene na naslovnim stranicama lista. Bivši inženjer iz nuklearke Krško i danas, pozivajući s sjećanje radove iz POLETA, slovi kao jedan od najboljih fotografa.

KARABATKOVIĆ RATKO, urednik, koji je za tjednik značajniji kao autor negoli kao urednik. Karabatković je u novinarstvu postaokriterij za pisanje reportaže. Bio je čovjek za sva mjesta, osim onoga koje je najviše želio - glavnog i odgovornog urednika. Konfliktan u samom sebi, Karabatković si je sam ograničavao uspon. Oni koji ga se još sjećaju po tekstovima, znaju koliko je dramatike i emotivnog naboja bilo u njegovim pričama, a oni koji ga se sjećaju jer su radili s njime znaju koliko je bilo dramatično surađivati, a napose kako je sve prštalo od emocija. POLETu je ostavio neke od njegovih najboljih reportaža ikad objavljenih. 

KASAPOVIĆ MIRJANA, reporterka, u čijem životu brojka 9 može imati, poput utjecaja na život Danteove Dulčineje, presudan značaj. Mirjana se prvi put pojavljuje u POLETU 5/6 na 9. stranici s tekstom o studentskim problemima u studentskom naselju ''Sava''. Njen je utjecaj na list bio ne toliko izravan, tekstom ili neposrednim uredničkim djelovanjem, koliko kroz neprekidne bliske kontakte s pojedinim urednicima, osobito franičevićeve redakcije. Mirjana je utjecala na uobličavanje socijalnog i političkog angažmana te redakcije, za koju se tvrdi da ga je imala u najartikuliranijem obliku od svih dosadašnjih redakcija. Ona danas radi na fakultetu političkih nauka kao asistentica profesora Bilandžića.

KASUN DRAŽEN, urednik, bio je najduže u povijesti lista urednik rubrike dopisništva. Kilometri neobjavljenih kartica njegovih dopisnika iz cijele Hrvatske dokazuju njegovu nepotkupljivost, nepokolebljivost u pogledu kvalitete tekstova, ali i o beskrajnoj upornosti dopisnika o kojoj mogu svjedočiti i ''Unijini'' sakupljači staroga papira. jedna od najvećih radosti rada u POLETU bili su naši dopisnici. kasun je mora mnogih, čak i najupornijih dopisnika.

KLEIN CARMEN, reporterka, predstavlja razdoblje POLETA u kojem on nikako, ni po koju cijenu, nije htio odrasti. I ona je, poput Jageca, počela surađivati u listu iz osnovne škole. Pisala je slatkaste koještarije o nastavi i svojim školskim drugovima. Svi smo se u to doba ponosili s njom. danas je Carmen spisateljica s jednom knjigom u bibliografiji.

PRIČA O MEDVJEDIMA: KLH MEDVEŠČAK nije prolaznna moda niti hir određenih lobija

Zagreb voli hokej. Zagreb voli svoje Medvjede. Ljubav koja je započela još sredinom šezdesetih za vrijeme Svjetskog prvenstva u Jugoslaviji, a koja se razbuktala krajem osamdesetih ukazanjem Zdenka Gradečkog i invazijom ruskih i kanadskih hokejskih profesionalaca. Medveščak Gortan kao glavna zagrebačka sportska priča do početka Domovinskog rata.

Bogata sportska povijest i međunarodni uspjesi kluba 

KHL Medveščak Zagreb osnovan je 1961. godine. U tadašnje vrijeme dom, danas popularno zvanih zagrebačkih Medvjeda, bilo je otvoreno klizalište Šalata, a u Ledenu dvoranu Doma sportova preselili su 1972. nakon što je nova dvorana izgrađena.

U 54 godine postojanja uspomene i uspjesi nisu se nizali samo u posljednjima, već se kreće iz vremena za koje je teško pronaći video zapise pa čak i fotografije. Da bi dočarali to doba kada se izgradnja Doma sportova još čekala, a Šalata je bila prvi dom, okrenuli smo se glavnim akterima priča. Dečkima sa Šalate koji su i danas društvo i pohode utakmice Medvjeda i nije im svejedno što su na tribinama, a ne u akciji.

Tijekom godina djelovanja Medveščak je osvojio niz sportskih priznanja, a najveće uspjehe na međunarodnoj sceni zabilježio je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Jedan od razloga tolikog uspona Medveščaka bio je izdašni sponzor građevinski div GRO Vladimir Gortan čije je ime klub i dodao u svoj naziv te se i u godinama od 1986. do 1991. zvao KHL Medveščak Gortan Zagreb. Zahvaljujući Gortanu i prvom čovjeku tvrtke Gortan, koji je ujedno postao i predsjednik zagrebačkog kluba, Zdenku Gradečkom, Medveščak je u svojim redovima imao kvalitetne igrače iz Slovenije, SAD-a i Rusije koji su bez problema parirali i pobjeđivali vrhunske momčadi iz Italije, Austrije i Francuske, te iskusnog ruskog trenera Anatolija Kostrjukova. Kostrjukov je 70-tih godina četiri sezone bio trener ruskog Traktora s kojim je 1976./1977. postigao najveći uspjeh u sovjetskoj povijesti tog kluba - broncu Sovjetskog prvenstva, a svojevremeno je, kada je ruska reprezentacija osvajala svjetska i olimpijska zlata, bio i pomoćni trener izbornika Viktora Tihonova.

Uvijek spremni podijeliti priču onoga vremena kada su igrači sami čistili led, kada je oprema bila teža, a nošenje kaciga neobavezno, četiri legende kluba krenule su od početka.

„Bilo je to fantastično doba. Mi ne znamo iz prve ruke jer smo se skidali, ali kažu da su redovi za karte bili po 100 metara dugački. Uvijek je sve bilo puno. Dogovarali smo se s Dinamom za utakmice da se ne poklapamo, iako imali smo mi samo svoju publiku. Pilo se kuhano vino, a tekme su bile fantastične", prisjeća se Bruno Zajec koji je preko 20 godina proveo na ledu u dresu Medvjeda, a imao je i tu sreću da je pred kraj karijere igrao sa sinom.

„Od '63. pa do '70. igrati na punom stadionu s Jesenicama, Olimpijom, Zvezdom i Partizanom bio je svaki put pravi događaj. Svaka utakmica nosila je nešto svoje“, rekao je Boris Renaud koji po stažu u momčadi Medveščaka konkurira Zajecu, a iza sebe ima i tri odlaska na Zimske olimpijske igre. „Stadion je bio pun, bilo je lijepih utakmica, a mi dečki iz kluba smo se uvijek družili. Slavili smo zajedno, išli smo na Sljeme, imali zabave pa i danas se družimo. Tih deset godina prošlo je u tren oka“, prisjetio se Renauld te kao najdražu utakmicu izdvojio: „Jedina koju bih izdvojio je možda ona s Jesenicama u kojoj smo ih dobili 4:2.“

"I onda platili kad smo otišli gore, 28:0! Ali ta jedna se pamti. Iskreno, igrati protiv tadašnjih Jesenica i izgubiti 5:0 je bio uspjeh. A zabiti im gol... osjećaj čiste sreće!", nadodao je Zajec.

„Jesenice su uvijek bile svoja kategorija, a mi smo 5, 6 godina bili bolji od Olimpije i uvijek završavali drugi. A onda je nakon jednog velikog poraza na kraju sezone Olimpija kupila 9 Jeseničana i tu je nastao taj rivalitet. Važno je za reći da je Medveščak na neki način tada krojio prvenstvo. Time mislim da bi pobjedom nad Olimpijom omogućili Jesenicama naslov i obrnuto“, objasnio je Hrvoje Šupih, član momčadi na početku '70-tih.

Davor Šafar, koji je isto uhvatio to doba igranja na otvorenom, izdvojio je dvije crtice za dočaravanje atmosfere tog vremena: „Dvije utakmice koje dovoljno govore: jedna, u nedjelju na Šalati, bilo je preko dana i tad je Renaud ostao bez kose. Da krenem ispočetka, braća Da Rin su igrala zajedno i jedan od njih je našem treneru, koji je ujedno i igrao, nasred leda namjerno slomio vilicu. Naravno, svi smo se potukli odmah, a drugi brat se potukao s Renaudom i odnio mu je cijeli busen kose.“

„Kasnije smo zajedno bili u bolnici na šivanju“, prisjeća se Renauld. A o treneru/igraču samo najbolje riječi ima Zajec: „Vlasta Franc je bio vrhunski sportaš i čovjek. Na ledu je maltene sve sam sređivao, mi smo mu samo pakove gurali u prazno, a on bi povukao cijelo selo i psa sa sobom i zabio gol.“

„Druga utakmica: Partizan u Beogradu. Bilo je to negdje '71. Prije utakmice svi skupa smo bili u kabini i ulazi neki major i kaže: na svaki incident prekidamo i pišemo 3:0 za Partizan. Na ledu nam nije dugo trebalo, odmah na centru je izbila prva tučnjava, ali utakmica se nastavila. Vratimo se nakon prve trećine, mislim da je bilo 0:0, u kabinu – nema stvari. Dođe druga pauza, mi opet u kabinu, poveli u međuvremenu 3:1, sve stvari nazad u kabini. Tako je to nekad bilo“, rekao je Šafar i dodao nešto s čime se svi slažu:

„Cibona, Dinamo, Medveščak, Zagreb, to su bili zagrebački klubovi koje su svi znali. I svi smo se družili međusobno, vaterpolisti, skijaši, tenisači ... Mi smo znali sve njih i išli na njihove utakmice. S jedne strane bilo nam je lakše u tim uvjetima tada nego sada dečkima. Mi smo bili jedan mali sport, ali su nas svi znali i bili smo dobrodošli svugdje. Grad je bio puno manji i mislim da je nama tada s 20 godina bilo puno lakše uživati nego današnjim igračima. Grad je bio taman za nas.“

I dok je razlika u svakom pogledu mnogo: „Uvjeti je kojima smo igrali su bili drugačiji. Sami smo čistili led s malim ručnim ralicama, oprema je danas drugačija. Naravno, i mi smo u jednom trenutku dosegli tu tehnološki višu opremu, ali smo bili tu u tim počecima koji su za današnje pojmove fascinantni“, kako kaže Šupih, počeci su najvažniji: „Značajno je reći da smo mi rasli na Šalati i na neki način smo i kvartovska priča. Šalata je dala ukupnu atmosferu u sportskom smislu. Mi smo generacija koja je čekala da se otvori Dom sportova. Naravno, cijela priča oko Medveščaka proširila se kada smo se preselili, a danas je to cijeli novi svijet i svi uživamo što možemo pratiti svoj klub u najjačoj ligi u Europi i uživati u vrhunskom hokeju.“

"Uglavnom, hokej je u Hrvatskoj popularan već godinama i ima tradiciju."

Sezone 1989/1990. Medvjedi su igrali u četvrtfinalnoj skupini Kupa prvaka koja je održana u Zagrebu, dok su 1990/1991. igrali u polufinalnoj skupini i završili na trećem mjestu. U tom takozvanom ''Gortanovom razdoblju'' Medveščak je osvojio tri naslova prvaka Jugoslavije te četiri Kupa Jugoslavije.

Nakon raspada Jugoslavije i osamostaljenja Republike Hrvatske zavladalo je zatišje na hrvatskoj hokejskoj sceni, a Medvjedi su, unatoč teškoj situaciji, nastavili skupljati domaće naslove. Od 1995. do 2007. osvojili su 11 naslova prvaka Hrvatske zaredom, dok su sveukupno dosada skupili 19 naslova.

Vjačeslav Anisin, legenda svjetskog hokeja.

Vjačeslav Anisin, jedan od najboljih hokejaša koji je ikad zaigrao u dresu hrvatskog prvaka u hokeju na ledu, Medveščaka, za KHL je predstavio 28. člana lige i ujedno svoj bivši klub. Anisin je također pun hvale za navijače i atmosferu na utakmicama Medvjeda, ali ističe i kako je hokej popularan u Zagrebu, odnosno Hrvatskoj te kako ima dugogodišnju tradiciju...

Jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač svih vremena koji je ikada igrao u Medveščaku, Rus Vjačeslav Anisin, dao je intervju za službenu stranicu KHL-a u kojem je najavio Medvjede u drugoj najjačoj hokejskoj ligi svijeta, kao i opisao svoje dojmove i viđenje trenutno najpopularnijeg zagrebačkog sportskog kluba.

Slava Anisin igrao je za Medveščak Gortan krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, inače je bio i reprezentativac SSSR-a koji je osvojio tri Svjetska prvenstva, dok je u Rusiji bio prvak SSSR-a osam puta s različitim ekipama. Karijeru je završio u Europi, a igrao je i u Medveščaku, za koji je kazao:

Razina tadašnjeg hokeja nije bila jako visoka, međutim, ekipa koju smo mi tada u Medveščaku imali, bila je prilično jaka", započeo je legendarni Slava. "Igrali smo u sportskom kompleksu Domu sportova, dok je u to vrijeme najpopularniji bio nogometni klub, zagrebački Dinamo. Naša momčad sastavljena je i okupljena uz najveću pomoć tvrtke Gortan, koja je bila jako poznata i u tadašnjem Sovjetskom savezu, kao i primjerice pjevač Ivica Šerfezi...", govorio je o starim vremenima Anisin.

"Imali smo jako dobrog trenera, Anatolija Kostrjukova, također Rusa koji je bio veliki znalac. Sve je funkcioniralo slično kao i u tadašnjem hokeju SSSR-a. I nitko se nije žalio - svi smo bili profesionalci", nastavio je Anisin, koji je famozne 1989. godine odveo Medvjede do naslova prvaka Jugoslavije sa svojih 55 bodova, od čega čak 33 gola, u 31 utakmici.

"Igrao sam u navali s Viktorom Krutovim i Slovencem Igorom Beribakom. Nikad nismo izgubili kada smo nas trojica igrala zajedno. A dvorana, dvorana je bila puna puncata na svakoj utakmici. Tijekom doigravanja to je bilo nešto nezamislivo i neviđeno što se tiče navijanja i atmosfere. A kada smo po prvi puta u gotovo 30 godina postojanja kluba osvojili taj naslov Jugoslavije, opisati emocije navijača u tim trenucima bilo je nemoguće...", emotivno je govorio o danima u Medveščaku nezaboravni Rus.

"U Hrvatskoj nije popularan samo nogomet kako se obično misli, nego je popularno mnoštvo sportova - uključujući hokej"

Osvrnuvši se na povijest, svoje lijepe dane među Medvjedima i hokejske 80-e, Anisin se okrenuo sadašnjosti i budućnosti. Predstavio je Zagreb i Hrvatsku Rusima i KHL-u, prokomentirao domaći hokej i reprezentaciju te dao još neke osobne impresije.

"Hrvatska još nikad nije imala nekog izvanserijskog i fantastičnog hokejaša. Možda se u budućnosti situacija promijeni. Sada su u mogućnosti zakoračiti na stepenicu više. A u međuvremenu, morat će igrati sa snagama iz Sjeverne Amerike", rekao je slavni hokejaš o hrvatskom hokeju i reprezentaciji te za kraj dodao:

"Bio sam na prijateljskoj utakmici Medveščaka protiv Dynama iz Moskve ne tako davne 2011. godine i vidio sam tada da su jako napredovali te iako nema mnogo Hrvata u ekipi, Medveščak je vrlo jak. U KHL dolaze gotovo potpuno promijenjeni u odnosu na prošle sezone tako da će biti vrlo teško prognozirati kakvi će biti i hoće li uspjeti dovesti igrače iz NHL-a. To možemo samo nagađati. No, ono o čemu ne treba brinuti jesu navijači, pune arene i atmosfera. U Hrvatskoj nije popularan samo nogomet kako se obično misli, nego je popularno mnoštvo sportova - uključujući hokej.", zaključio je Anisin.

Godine 2009. Medveščak je pod vodstvom predsjednika Damira Gojanovića, tada još aktivnog igrača kluba i nekadašnjeg hokejskog reprezentativca Hrvatske, ponovo uklizao na međunarodnu scenu. 15. svibnja 2009. primljen je u regionalnu Erste Bank hokejsku ligu! U ligi su se natjecali klubovi iz Austrije, Slovenije, Mađarske, Češke i Hrvatske! Medvjedima je u premijernoj sezoni (2009/2010.) glavni cilj bio ulazak u doigravanje. No, u četvrtfinalu su dokazali da su spremni za puno veće stvari od samog ulaska u doigravanje i već debitantske sezone u Erste Bank hokejskoj ligi došli su do samog polufinala. I iduće sezone u EBEL-u bile su jednako uspješne za 'novi-stari' Medveščak. Sezone 2010/2011. zaustavljeni su u četvrtfinalu, da bi 2011./2012. ponovo došli do samog polufinala. U svojoj posljednjoj EBEL sezoni 2012./2013. zaustavljeni su u četvrtfinalu.

Nakon četiri sezone provedene u Erste Bank hokejskoj ligi, Medveščak je 29. travnja 2013. učinio povijesni korak, primljen je u Kontinentalnu hokejsku ligu (KHL) - najjaču svjetsku izvanameričku hokejsku ligu, te od rujna 2013. kreće u ispisivanje nove povijesti u ovom prestižnom sportskom društvu!

Velika igrača imena u dresu Medveščaka

Tijekom svih ovih godina u Medveščaku su igrali brojni domaći i strani igrači. Među njima se nedvojbeno mogu navesti legende hrvatskog hokeja poput Ive Rateja, Borisa Renauda i Miroslava Gojanovića koji su bili i stalni članovi reprezentacije SFR Jugoslavije na brojnim svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama, a neki su svoju sreću kasnije okušali u klubovima NHL-a (Chicago Blackhawks) te igrali za više uspješnih europskih klubova. Među stranim igračima koji su kroz povijest branili boje Medveščaka bili su: Viktor Krutov, Sergej Borisov, Slava Anisin, Vladimir Šćurjenko, Sergej Paramonov, Mihail Anfjorov, Sergej Stolbun te Steve Gatzos, Dave Stoyanovich i Philippe DeRouville u novije vrijeme. U eri Erste Bank hokejske lige Medveščakove navijače razveseljavali su Joel Prpic, Robert Kristan, Michael Ouzas, John Hećimović, Ryan Kinasewich, Andy Sertich, Frank Banham, Jamie Rivers, Don MacLean, Brad Smyth, aktivni NHL-ovac iz Pittsburgh Penguinsa Dustin Jeffrey i još mnogi drugi.

Veliko srce zagrebačkih Medvjeda

Godine 2010. zahvaljujući svojim društveno-odgovornom i humanitarnom djelovanju Medveščak postaje službeni sportski partner svjetske organizacije UNICEF (Fond Ujedinjenih naroda za djecu). Zagrebački Medvjedi postaju tako jedini hokejski klub na svijetu koji nosi ovu titulu u društvu najvećih sportskih kolektiva poput nogometnih klubova Manchester Uniteda, Barcelone i Bocca Juniorsa. Ujedno, kapetan KHL Medveščak Zagreb postaje sportski glasnogovornik UNICEF-ove kampanje ''Stop nasilju među djecom''.

U proljeće 2013. klub osniva i svoju Humanitarnu Zakladu KHL Medveščak Zagreb s ciljem stipendiranja mladih sportaša-studenata u narednim godinama.

Kroz svoje aktivnosti klub je u suradnji s navijačima podržao i brojne humanitarne akcije i organizacije poput Hrvatske lige za borbu protiv raka, Udruge žena oboljelih i liječenih od raka dojke “Sve za nju!”, Anti AIDS kampanje, PETA Hrvatska, Humanitarne zaklade HRVATSKA BEZ MINA, ROTARY Kluba Zagreb, Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i brojne druge... 

REZULTATI I USPJESI KLUBA KROZ POVIJEST

Kontinentalna hokejska liga:

2013/2014: konferencijsko četvrtfinale.

EBEL:

2009/2010: polufinale

2010/2011: četvrtfinale

2011./2012: polufinale

2012./2013: četvrtfinale.

Prvenstvo Hrvatske (19):

1994/95, 1996/97, 1997/98, 1998/99, 1999/2000, 2000/01, 2001/02, 2002/03, 2003/04, 2004/05, 2005/06, 2006/07, 2008/09, 2009/10, 2010/11, 2011/12, 2012/13, 2013/14, 2014/15.

Jugoslavensko prvenstvo (3):

1988/89, 1989/90, 1990/91.

Jugoslavenski kup (4):

1987/88, 1988/89, 1989/90, 1990/91.