BOA Poruke se šalju poštom

kolovoz, 1981

Grupa ''Boa'' velika je nada zagrebačke rock scene. Grupa ''Boa'' ima kompoziciju ''Živjeti od mraka''. naš korpulentni rock napisničar Željko Marković htio je, u cilju reduciranja svoje korpulencije, otkriti kako se može živjeti od mraka. Stoga je napravio intervju sa grupom ''Boa''. uz intervju donosimo fotos koji je grupi ''Boa'' napravio Dražen Kalinić, u promocionalne svrhe. Na fotosu su članovi grupe i jedna djevojka. Željko Marković nije stao u sliku. 

Bila je subota, 11 sati ujutro, kad me probudilo zvono ulaznih vrata. Bio je to Mladen Puljiz, klavijaturista i pjevač grupe ''Boa''. kako smo se dogovorili dan ranije, članovi grupe došli su do mog skromnog prebivališta da zajedno preslušamo tri demo-snimka koja su snimili u studiju RTZ, te da usput upriličimo i interview. 

Grupu ''Boa'' prvi put sam čuo u siječnju ove godine na koncertu u Studentskom Centru u Zagrebu. Bio je to njihov prvi nastup u nekom većem klubu, ali već su onda na mene ostavili vrlo povoljan utisak - svirali su, i to vrlo dobro, glazbu koja do tada nije našla zastupnike na domaćoj rock sceni - osobenu verziju tzv. art-rocka. Sljedeći nastupi doprinijeli su ne samo samopouzdanju članova ''Boe'', koji su bili sve sigurniji na pozornici, već i mojem uvjerenju da se radi o istinskom pojačanju zagrebačke scene. Danas mogu već, sasvim slobodno ustvrditi da potencijalni kvaliteti ''Boe'' zaslužuju pažnju i u našim domaćim razmjerima. 

Iskočivši relativno brzo i bezbolno iz potpune anonimnosti do statusa ''nade'', mladi glazbenici su marljivim radom dali naslutiti da očekivanja mogu ispuniti, pa i premašiti. Uspjeli su razviti i do najmanjih pojedinosti svoj stil, prvenstveno inteligentno re-aranžirajući svoje skladbe. Raščistili su se reliktima svojih prijašnjih opredjeljenja, i tako, jasno naznačenim i usklađenim željama brzo postigli zaslužen uspjeh i kod kritike i kod publike. Za sada je to uspjeh prvenstveno lokalnih (zagrebačkih) okvira, a hoće li ''Boa'' doprinjeti i do slušatelja izvan svog zavičaja, ovisit će ponajprije o njima samima, ili, točnije, o njihovom albumu prvijencu koji će ''Suzy'' izdati, vjeruje se, krajem godine. 

Da su članovi ''Boe'' zreli za vinilna iskušenja, pokazuju i tri snimke koje sam preslušao istog dana u lipnju kada je nastao ovaj intervju. To su skladbe ''Stol'', ''Živjeti od mraka'' i ''Noćne sjene''. Glazba ''Boe'' bazira se na čvrstim, hipnotičkim ritmovima koji ne skrivaju funky, odnosno disco prizvuke, uz odmjerenu, isto tako ritmičku nadogradnju gitare i staccato klavijatura. Ako sam prisiljen raditi neke usporedbe, rekao bih da je stilsko ishodište između ''Talking Heads'' (preciznije - njihovog četvrtog albuma) i ''Ultravox'' (preciznije - albuma ''Vienna''). Od ostalih evidentnih utjecaja, prvenstveno treba navesti Peter Gabriela i Davida Bowieja. 

No Mladen  Puljiz, gitarista i pjevač Slavko Remenarić, te bubnjar Igor Šoštarić i basist Damir Košpić uspjeli su, kako rekoh, ove utjecaje prilagoditi svojim idejama i stvoriti vrlo originalnu i vrlo dobru glazbu. kako im je to pošlo za rukom, objašnjavaju dijelom i u slijedećem intervjuu. 

''Službeni'' dio razgovora, zabilježen na vrpci, počinje uobičajenim pitanjem: 

POLET: kada ste i kako počeli svirati? 

MLADEN: Slavko i ja počeli smo zajedno svirati prije devet godina. Ja sam već onda svirao gitaru, učio sam privatno kod jednog profesora, a kad je Slavko počeo svirati, zajedno smo eksperimentirali na razne načine. Tako smo na primjer, kombinirali akustičnu glazbu i elektronske efekte i slično. Prije četiri godine priključio se Igor i nabavio bubnjeve. Imali smo i basistu, jednog mog kolegu iz škole, međutim je on otišao u vojsku prošle godine. Bilo je nekih izmjena, a onda je na njegovo mjesto došao damir. 

Nastupati smo počeli prije godinu dana, u početku po mjesnim zajednicama, a u posljednjih nekoliko mjeseci, kad smo konsolidirali repertoar po klubovima i na većim koncertima. 

POLET: kako se vaša muzika mijenjala za to vrijeme? 

MLADEN: Na početnim nastupima svirali smo vrlo raznoliku glazbu. Bilo je nekih pokušaja jazza, simfo-rocka, folk-rocka a onda i new wavea. To je bilo učenje da usavršimo svirku, ništa čvrsto. Naš stil se počeo razvijati tek prije pola godine. 

NETKO: Spontano..... 

POLET: Stekao sam dojam da ste vi sa simfo-rockom postupno prešli na art-rock, što je dosta logičan put - podsjetimo se samo karijere King Crimsona. 

MLADEN: Da. Recimo Peter Gabriel - on je bio u simfo-rock grupi 'Genesis', a na svojim solo albumima svira nešto sasvim drugačije. Najveći utjecaj na sve nas, a posebno na mene je izvršio njegov treći album. To mi je, moglo bi se reći, otvorilo oči. Počeli smo raditi ritmičniju glazbu. Prije smo uglavnom svirali melodije. I bubnjevi su svirali melodije. 

POLET: Kako si ti sa gitare prešao na klavijature? 

MLADEN: Oduvijek su me više privlačili instrumenti sa tipkama. kad sam bio klinac, stara mi je kupila gitaru, pa sam tako počeo svirati gitaru. Slavko je počeo kasnije, ali je mnogo radio i razvio se u vrlo dobrog gitaristu, pa sam ja prešao na orgulje. To mi je bilo vrlo lako, i jako mi je odgovaralo. 

POLET: Ti imaš specifičan pristup klavijaturama - rekao bih da preferiraš ritam, a ne melodiju. 

MLADEN: Meni se pristup koji su klavijaturisti imali do tada činio vrlo glup i dosadan. Mislim da je to bilo prepucavanje bez ikakvog smisla - Wakeman, na primjer. 

Htio sam orguljama stvoriti nekakvu titravu pozadinu, više da stvaram zvučnu sliku. Nisam težio za te tehničkim dokazivanjem. Tehnika je, dakako, potrebna, ali ne smije biti u prvom planu. 

Takvu ritmičku svirku prvi put sam primijenio u Slavkovoj kompoziciji 'Majčin cvijet'. To je naša najstarija pjesma. 

SLAVKO: Ona je zacrtala naš kasniji, današnji stil. Tada još nismo bili čuli za 'Talking Heads' i slične grupe, ali smo često išli u disco. Ti disco ritmovi su mi ušli u uho. Ti striktniji ritmovi. Ostalo mi je u disco glazbi bilo nezanimljivo. 

POLET: kako si ti, kao bubnjar reagirao na to? 

IGOR: Ja sam uvijek bio za to, meni se nisu dopadale bubnjarske masturbacije u simfo-rocku i jazz-rocku. Više mi se sviđaju ti jednostavni, konkretni ritmovi, koji te mogu ponijeti, nego oni koji te muče svojom kompliciranošću. Meni se oduvijek dopadao Bowie... 

MLADEN: Denis Davis mu je najdraži bubnjar. 

POLET: Kako su se te promjene odvijale? 

SLAVKO: Izvršili smo veliku selekciju materijala. Prvenstveno smo znali što nećemo, i to smo odbacivali. 

POLET: A na vaše osobne odnose? Kako je to međusobno usklađivanje teklo? 

MLADEN: Igor i ja smo se prvi opredijelili za te promjene. Slavko i damir su malo kasnije prihvatili takva razmišljanja, jer su oni prvenstveno izvrsni instrumentalisti. Nije bilo nikakvih svađa, jednostavno prijateljsko uvjeravanje. 

DAMIR: na nas dvojicu je odlučno djelovao posljednji album 'Talking Headsa'. Kad smo to čuli, pali smo u nesvijest. 

MLADEN: Ja sam ih gledao na austrijskoj televiziji, kad sam bio na skijanju. To je bio moj prvi susret s njihovom glazbom. Kupio sam ploču i strahovito nam se dopala. 

Volim moćnu glazbu. Ja i sada volim neke hard-rock stvari. Prije sam slušao i funky, onaj komercijalni, i meni je to odgovaralo. 

A 'Talking Heads' su uspjeli u onome čemu sam ja bio težio - naročito upotreba funky ritmova u ambicioznoj glazbi i dobro su mi došli da uvjerim ostale da se tako nešto stvarno može napraviti. Ne mogu reći da je to meni oduvijek bilo jasno, ali sam osjećao da bi se tako moglo dobrih stvari napraviti. 

POLET: Kako nastaje materijal? kako radite na pjesmama? 

MLADEN: Obično Slavko ili ja donesemo neku ideju. Ta ideja zacrta uglavnom i konačni 'feeling' stvari. Radimo potpuno demokratski. Svatko napravi svoj dio. Autor ima najveće pravo, odnosno prosuđuje koliko se zamisli drugih uklapaju u njegovu osnovnu ideju. 

POLET: Tko piše tekstove? 

MLADEN: Sve tekstove piše Slavko. 

SLAVKO: Tekstove pišem na gotovu melodiju, osim kad je i muzika moja. Ponekad napišem prvo tekst, a onda melodiju, ali to mi je puno teže, jer onda moram strukturu teksta prilagođavati melodiji. 

POLET: Rekao bih da tvoji tekstovi uglavnom ocrtavaju, ili, još bolje, nadograđuju atmosferu glazbe. Čini mi se da ti je stilistički pristup dosta blizak. 

SLAVKO: Po mom mišljenju, najbitnije je da tekst da određenu atmosferu. Ne volim parolaštvo ili slanje poruka preko tekstova. Poruke se šalju poštom. 

Radim tekstove sam, i to obično duže vrijeme. Prvo nastaje glazba, onda atmosfera, i na koncu tekst. Kad radim tekst, imam u glavi neku osnovnu pričicu, neku ideju. 

Te pričice se mogu na prvi pogled činiti bizarne, ali se zapravo bave uobičajenim stvarima. Ponekad ljudi vide u tekstu veću mudrost, nekakvu metafiziku koje zapravo nema. Tako recimo, 'Živjeti od mraka' govori jednostavno o ljudima koji vole spavati, na taj način zaboraviti sve ono što ih mori u javi. 

A kraj izražava nadu da će mu dnevni život biti bolji, da ga neće tjerati da bježi u san. 

'Stol' sam prvo zamislio strukturalno, kao nekakvu dječju brojalicu, ili kao kada na slici imaš televizor, i na televizoru televizor i tako u nedogled. A tekst govori o pijancu koji leži pod stolom. 

POLET: Noćne sjene mi se čine tvojim najboljim tekstom. 

SLAVKO: To je jedna priča. Filmovi me potiču. Atmosfera filma se ogleda u atmosferi pjesme. 'Apokalipsa danas' me inspirirala za 'Majčin cvijet'. A što se tiče 'Noćnih sjena', to su prvenstveno filmovi Polanskog - 'Stanar' i 'Odvratnost'. 

Bitna je samo priča, cijela stvar je opreka između mašte i stvarnosti. 

POLET: Imate li neke predodžbe kako će se dalje razvijati vaš stil? 

SLAVKO: Mislim da je najbolje razvijati se samostalno, ne tražiti napadno uzore. 

MLADEN: Htjeli bismo možda još više 'ohladiti' stvari - htjeli bismo nabaviti sinthesizere, ritam-mašine..... 

Privlači nas europski zvuk. Naš funky nije američki. 

SLAVKO: Igor i ja smo uvijek bili europski orijentirani. Nismo mogli shvatiti tu američku furku. 

MLADEN: Posvetiti ćemo veliku pažnju usavršavanju zvuka, te koncertnoj prezentaciji našeg materijala. 

Dugo nam je trebalo da uopće stvorimo odnos prema prezentaciji 'Uživo'. To je posljedica naše određene izoliranosti. Mi smo svirali i stvarali iz neke svoje unutrašnje potrebe, a ne iz želje da sviramo drugima. Tek kasnije smo počeli uživati u svirkama na koncertima i počeli obraćati pažnju na kvalitetu našeg nastupa. 

Treba svakako reći da nam je u dosadašnjem radu puno pomogao Paolo (Sfecci, bubnjar 'Parnog Valjka'). Njemu smo se jako svidjeli i njegovi su nam stručni savjeti puno pomogli da poboljšamo zvuk. 

To se vidi i na ovim demo-snimkama. Album snimamo ujesen i na njemu ćemo ovaj stil još dotjerati, a možda i razviti. prerano je govoriti kako.