Ožujak, 1968.
U privatnom životu nisam prgav, ali me na igralištu ponese temperament. Kako i neće, kad igram pred gledaocima i za gledaoce kakvi su na Šalati. Oni me vole jer vjerojatno osjećaju da igram sa srcem. I ja volim njih. Mislim da nitko nema tako vjernu i grlatu publiku kao "Medveščak"
Standardni hokejaški reprezentativac Ivo Rataj nesumnjivo je najpopularniji oklopnik na ledu u Zagrebu. Tom malenom ali neobično snažnom momku, kojega nisu bez razloga prozvali Gvozdenkom ispunile su se tako dvije želje: postao je poznat sportaš i stanovnik grada u koji je zaljubljen još od djetinjstva, otkako je počeo navijati za "Dinamo" i ne sluteći da će umjesto nogometaša (o čemu je maštao) postati - hokejaš.
- U Celju, gdje sam rođen, bavio sam se gotovo svim sportovima - priča nam Rataj. - Očvrsnuo sam gimnastirajući na spravama, a skijanje mi je poboljšalo reflekse. No, kad sam jednom prilikom slomio skije, nisam imao novaca da kupim druge.
Baš u to vrijeme u Celju je otvoreno klizalište. Klizaljke su mnogo jeftinije pa nije bilo teško da ih nabavim.
Ivo Rataj
Ivo je brzo napredovao.
Poznati celjski hokejski stručnjak Albert Kerkoš uvrstio ga je u juniorsku momčad.
Tako je počela njegova hokejaška karijera.
Prekinuo ju je samo jednom, i to kad je, završivši industrijsku školu, pošao na odsluženje vojnog roka u Zagreb.
Tada je povremeno trenirao s igračima "Medveščaka" pa su mu članovi uprave toga kluba ponudili da pristupi njihovu društvu.
- I tako sam postao jedan od "medvjeda" - nastavlja Ivo Rataj - i nikad se nisam pokajao. Ne zbog garsonijere koju sam nedavno dobio, a ni zbog hranarine (60.000) starih dinara od koje živim.
To što nisam pristupio nekom drugom klubu (ponuda je bilo više) nisam požalio, zbog toga što je "Medveščak" veliko sportsko društvo, u kojem svi članovi, pa ma kojoj sekciji pripadali, žive kao da su jedna, krvno vezana porodica.
Moji su najintimniji prijatelji danas tenisači Franjo Bahovec i Nikica Nadali, rukometaš Josip Milković i skijaš Josip Madrić.
Svima njima, baš kao i meni, sport je samo hobi.
Priželjkujem da specijaliziram hokej
- Kako ste postali ljubimac zagrebačke publike?
- Budući da je hokej pravi muški sport, gledaoci više simpatiziraju srčane igrače nego mekane tehničare.
Ja volim borbu prsa o prsa, često prvi ulijećem u gužve na terenu, riskirajući čak i da budem ozlijeđen.
Borba prsa o prsa
U privatnom životu nisam prgav, ali me na igralištu ponese temperament. Kako i neće, kad igram pred gledaocima i za gledaoce kakvi su na Šalati.
Oni me vole jer vjerojatno osjećaju da igram sa srcem. I ja volim njih. Mislim da nitko nema tako vjernu i grlatu publiku kao "Medveščak".
- Jeseničani su već više od deset godina prvaci Jugoslavije. Dokle će dominirati na domaćem ledu?
- Iako su oni još i sad naša najbolja momčad, razlika između njih i drugih, a pogotovu "Medveščaka", sve je manja.
Oni kao prvaci države rano počnu igrati jake susrete, natječući se u Alpskom kupu i u Kupu šampiona, pa do prvenstva Jugoslavije sakupe mnogo više snage u nogama nego mi drugi.
Posljednjih godina gotovo sve naše momčadi angažirale su čehoslovačke trenere, a ovi zahtijevaju da nastupima u inozemstvu počnemo sezonu rano.
To će dati rezultata pa će, uvjeren sam, za dvije-tri godine iščeznuti premoć Jeseničana.
Volio bih da ih moj "Medveščak" bar jednom pretekne na kraju prvenstva prije nego što objesim klizaljke o klin.
- Kada će to biti?
- Sada mi je dvadeset sedam godina. Studiram na Višoj pedagoškoj školi i priželjkujem da specijaliziram hokej, da postanem dobar trener.
- Ipak, nije li još prerano govoriti o tome?
- Prijatelji me, doduše, zovu Gvozdenko, ali za staro gvožđe jos nisam. Osjetit će to i Jeseničani. Ljut sam na njih, jer pošto-poto nastoje da u reprezentaciji igraju samo oni.
- Znači li to da sastav u Grenoblu nije bio najbolji?
- To nikako! Deveto mjesto koje smo osvojili na zimskoj Olimpijadi dokaz je da su igrali baš najbolji. No u tom sastavu nisu igrali samo Jeseničani. To bi oni morali shvatiti, a ako baš neće, potrudit ćemo se mi drugi da im svojom igrom to dokažemo.
Možda jednog dana i dobar trener
Nema komentara:
Objavi komentar