EUROBASKET ZAGREB 1989.

MALE TAJNE VELIKIH MAJSTORA KOŠARKE

Naši reprezentativci će učiniti baš to na 26. Eurobasketu, koji se od 20. do 26. lipnja 1989. održava u Zagrebu. Hrvatski igrači koji su igrali za reprezentaciju Jugoslavije: Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Stojan Vranković, Zoran Čutura i Arijan Komazec Ovoj skupini se može pridodati i crnogorskog igrača Zdravka Radulovića koji je ratnih 1990-ih trebao zaigrati za hrvatsku reprezentaciju, no koji zbog prijetnji njegovoj obitelji u njegovom rodnom kraju nije zaigrao za Hrvatsku. Bosanskohercegovački Hrvat Mario Primorac također je igrao za reprezentaciju.

Dražen Petrović [najviše naučio od Kreše Ćosića]

Branič, 197 cm, 89 kg, Real Madrid, 134 nastupa za A-reprezentaciju, kapetan. Rođen u Šibeniku 22. listopada 1964. (u znaku Vage). Počeo u Šibeniku 1976, od 1985. do 1988. član Cibone, za A-selekciju prvi put nastupio 1982. Igrač SP 1986, pet puta igrač lige, četiri puta najbolji strijelac. Sa Cibonom dvaput prvak Evrope, prvak države, pobjednik Kupa kupova, s reprezentacijom bronca 1984. i srebro 1988. na OI, zlato na Univerzijadi '87, bronca na EP '87 i SP '86. S Realom pobjednik Kupa kupova, Kupa kralja...

Završio srednju ekonomsku, zapeo na drugoj godini prava, neoženjen, živi u Madridu, zabavlja se s Renatom iz Zagreba, automobil - Porsche Turbo. 

Najviše naučio od Kreše Ćosića, uzor mu je bio Zoran Slavnić. Najneugodniji suparnik - Vranković, "naj" košarkaš - Magic. U košarci ne voli nepravedno suđenje, osim košarke voli nogomet. Ambicija: da igra košarku i zaradi dovoljno da ništa više ne mora raditi.

Glazbu sluša bez obzira na žanr, za kazalištem ima potrebu, ali ne nalazi vremena, čita rado Sheldona, prati sportsku štampu. U Madridu je otkrio španjolsko jelo paellu. Odjeva se sportski, broj obuće 46.

Zoran Čutura [Diploma što prije]

Krilo, 202 cm, 97 kg, Cibona, Zagreb, 74 nastupa u A-selekciji. Rođen u Zagrebu 12. III 1962. (Ribe). Počeo 1976. u Industromontaži, od 1981. u Ciboni. Najbolji igrač juniorskog EP 1980. u Celju (srebro), stalni član A-reprezentacije od 1985, treće mjesto na SP 1986, srebrna medalja na OI 1988, sa Cibonom prvak države 1984. i 1985, pet puta pobjednik Kupa, pobjednik Kupa evropskih prvaka 1985. i 1986, Kup kupova 1982. i 1987. Apsolvent Više ekonomske škole, oženjen Gordanom, odbojkašicom Mladosti, ima kćer Hanu, sina Tomislava, vozi ladu.

Najviše naučio od prvog trenera Zorana Markovića, uzora nije imao, najbolji košarkaš - Larry Bird. U košarci ne voli loše suđenje, osim košarke voli vrhunski hokej i odbojku - "po ženinoj liniji". Želja mu je da što prije diplomira.

Hobi - stalni Vjesnikov dopisnik s priprema reprezentacije. Novinarstvo će mu možda postati i profesija. U Ciboninu kompleksu kani uskoro otvoriti elitni caffe-bar. Muziku sluša u rasponu od klasike do džeza, obiteljski je čovjek, kazalište više ne posjećuje, čita beletristiku. Odijeva se mladenački, najčešće u inozemstvu, obuća broj 47.

Nijedno ga jelo osobito ne oduševljava, piće - pivo.

Toni Kukoč [Vojska pa inozemstvo]

Krilo - branič, 207 cm, 87 kg, 55 nastupa za A-selekciju, Jugoplastika, Split. Rođen 18. IX 1968. (u znaku Djevice) u Splitu. Debitirao u prvoj momčadi Jugoplastike 1984, u A-reprezentaciji 1985. S Jugoplastikom osvojio dva prvenstva, Kup prvaka, s juniorskom reprezentacijom prvak Evrope 1986, prvak svijeta 1987, na oba natjecanja proglašen najboljim igračem. S A-reprezentacijom bronca na EP 1987, srebro na OI 1988.

Završio srednju kemijsku školu, student prve godine prava, živi kod roditelja, zabavlja se s Renatom, vozi golf. Otkrio ga Slavko Trninić, najviše naučio kod Ace Nikolića i Maljkovića. Nekad uzor - Šolman, danas Bird i Magic Johnson, najveći igrači današnjice - Jordan i Magic, najteži suparnik - Paspalj.

U košarci ne voli suce, osim košarke zanima ga nogomet. Planira igrati još dvije godine za Jugoplastiku, odslužiti vojsku i otići u inozemstvo.

Najviše slobodnog vremena provodi pred video-uređajem, gledao je sve filmove u posljednjih 45 godina, čita uglavnom Sheldona. Poslovično je lošeg apetita, zapali cigaretu jednom u pola godine. Odijeva se sportski, najčešće u Italiji ili SAD, broj obuće 49.

Dino Rađa [Prezire nepoštenje]

Centar, 210 cm, 105 kg, Jugoplastika, u A-selekciji odigrao 60 utakmica. Rođen u Splitu 24. travnja 1967. (Bik). Počeo 1982. u Jugoplastici, u reprezentaciji debitirao 1986. Član juniorske reprezentacije koja je 1986. bila prvak Evrope, a 1987. prvak svijeta. Sa seniorima treći na EP 1987. i drugi na OI 1988. S Jugoplastikom dvaput prvak države i pobjednik Kupa prvaka. 

Završio srednju autoelektričarsku, neženja, više od tri godine zabavlja se sa Splićankom Željanom, živi s roditeljima, vozi Toyotu.

U igri se najbolje slaže s Kukočem, uzor mu je Jerkov, Magica Johnsona smatra idealnim košarkašem, najteže izlazi nakraj s Vrankovićem i Mageeom.

Ne voli ugovore koji sputavaju igrače da slobodno cirkuliraju, te nepoštenje igrača, sudaca i publike.

Osim košarke, voli nogomet i tenis. Želja mu je da s Jugoplastikom osvoji domaći Kup, volio bi okruniti karijeru u NBA. Hobi mu je video (špijunski, američki ratni filmovi), sa Super Channela "skida" NBA, u kazalištu i knjizi rijetko uživa, sluša sve osim ozbiljne glazbe i džeza, dan mu loše počinje bez Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije.

Ne voli nositi odijela, odijeva se u inozemstvu, cipele broj 50.

Arijan Komazec [Funky Man]

Branič-krilo, 201 cm, 95 kg, Zadar, za najbolju selekciju odigrao 9 utakmica. Rođen 23. siječnja 1970. u Zadru (Vodenjak).

Počeo u Zadru 1981, najmlađi prvoligaški debitant (kao petnaestogodišnjak), u A-reprezantaciji debitirao 1986. Proglašen najboljim igračem na Kadetskom prvenstvu Evrope 1987. i juniorskom EP 1988, na kojima su "plave nade" osvajale zlatne medalje.

Učenik je trećeg razreda srednje škole, neoženjen, ima stalnu djevojku - ime je tajna, automobil BMW. Najviše naučio od Slavka Trninića, najteže igra protiv Zdovca, najbolji košarkaš - Dražen Petrović.

U košarci ne voli poraze, osim svog zanimanja uživa u nogometu, ako je vrhunski, i tenisu.

Namjerava igrati u Jugoslaviji dok ne ispuni uvjete za odlazak u inozemstvo, poslije karijere planira neki privatni biznis.

Najradije sluša funky, NBA košarku prati redovito na Super Channelu, rado gleda kriminalističke filmove, prati redovito svu sportsku štampu. Omiljeno jelo - plodovi mora, piće – coca-cola. Odijeva se sportski, najčešće u Italiji, broj obuće 47.

Stojan Vranković [Obožavatelj dalmatinske pisme]

Centar, 217 cm, 115 kg, Zadar, 104 nastupa u A-selekciji. Rođen u Drnišu 22. siječnja 1964. (Vodenjak). 

Počeo 1980. u Drnišu, ubrzo se preselio u Zadar. Za A-reprezentaciju prvi put zaigrao 1984. Sa Zadrom osvojio naslov prvaka države 1986, zlato na Univerzijadi, broncu na EP 1987. i srebro na OI 1988. Završio srednju elektrotehničku školu, oženjen Lolom, ima kćer Mateju, automobil - Lancia Thema.

Najbolje se u igri slaže s Divcem i Rađom, osnove mu je pokazao Joško Novak u Drnišu, a Vlado Đurović najviše ga forsirao. Uzor Krešo Ćosić, najboljim igračima današnjice smatra Jordana i Magica Johnsona. "Najdraži neprijatelj" - kod nas Divac, izvan zemlje Sabonis.

U košarci ne voli nepravedno suđenje, osim košarke voli nogomet.

Najveća mu je želja zlatna medalja u Zagrebu, ambicija nakon koje slijedi - odlazak u američke profesionalce. Najviše ga opušta vožnja automobilom, voli dalmatinsku pjesmu, filmove kriminalističkog žanra, Super Channel (zbog NBA). Nezainteresiran za knjige i kazalište, u jelu nije izbirljiv, puši.

Odijeva se sportski, ali volio bi ponekad odjenuti i odijelo. Obuća broj 50.

Mario Primorac [Jordan Fan]

Centar-krilo, 204 cm, 99 kg, Bosna, 21 put u A-reprezantaciji. Rođen u Zavidovićima 3. listopada 1961. (Vaga). Počeo u Čapljini 1977, u Bosni od 1982. S njom jo osvojio prvenstvo države 1983. i Kup (1984), za najbolju selekciju debitira na Univerzijadi 1987.

Studira na Višoj turističkoj školi, oženjen Sanjom, ima kćer Miu, vozi Zastavu 128.

U igri se najbolje slaže s Divcem, najviše naučio od Svetislava Pešića, uzore nije imao, najteže igra protiv Vrankovića, najbolji košarkaš svijeta - Michael Jordan.

U košarci ne voli loše suce, drugi sport - nogomet.

Planira još ovu sezonu igrali u Bosni, a onda potražiti angažman u inozemstvu. Najradije sluša doinaću rock-glazbu, filmove kao što je "Rainman", s knjigama i kazalištem nije blizak, prati svu štampu, omiljeno mu je jelo biftek, i to dobro pečen.

Odijeva se sportski, u Sjedinjenim Državama - ako može! Broj obuće: 48.

Zdravko Radulović [Uživa u tenisu]

Branič, 191 cm, 83 kg, Bosna, Sarajevo, 55 puta u A-selekciji. Rođen 12. XII 1967. (u znaku Strijelca) u Nikšiću.

Počeo u Sutjesci 1981, poslije igrao za titogradsku Budućnost, u Bosni od 1984. U posljednji trenutak izostavljen iz juniorskih selekcija koje su osvajale EP i SP 1986. i 1987. U A-reprezentaciji debitirao 1986. Zlatna medalja na Univerzijadi 1987. i srebrna na OI 1988. U izboru Slobodne Dalmacije, najbolji igrač lige u ovoj sezoni.

Završio je školu, usmjerenje "pomoćni istraživač u fizici", neoženjen, zabavlja se s Almom, neki dan kupio novi golf. Najviše naučio gledajući druge košarkaše i slušajući savjete trenera Vlade Đurovića. Michaela Jordana smatra najboljim igračem.

Nogomet više ne prati "jer se kompromitirao". Uživa u tenisu. Planira odraditi tek potpisani ugovor s Bosnom, a poslije otići u inozemstvo, iako zna da se bekovi ondje teže plasiraju. Namjerava ostati u košarci nakon igračkog staža. Gleda filmske klasike, najradije sluša Whitney Houston i, uživo, prijatelja Alida Beganovića, prvaka sarajevske Opere. Roman Derviš i smrt, Meše Selimovića, čitao je deset puta, prati sportsku štampu i političke stranice. Osobito voli urmašice. Odijeva se sportski,

Dušan Ivković [Red, rad i poštenje]

Savezni trener, 188 cm, 90 kg. Rođen 29. X 1943. (u znaku Škorpiona) u Beogradu. Igrao u Radničkom iz Beograda 12 godina, postao trener 1968. u Radničkom, s Partizanom 1979. osvojio trostruku krunu - prvenstvo, Kup Jugoslavije i Kup Radivoja Koraća 1980-82. Trenirao grčki Aris (pobjeda u Kupu), 1982-84. ponovo u Radničkom, u Šibenki od 1984. do 1987, kad postaje head coach A-reprezentacije. Iste godine postaje trener Vojvodine. Zlatna medalja na Univerzijadi u Zagrebu, srebrna na OI 1988. Inženjer geologije, koji nikad nije radio u struci, ima suprugu Olgu, sina Petra koji igra košarku u pionirima, vozi golf. Učio od svih trenera s kojima je radio, nema uzora, trenersku filozofiju temelji na radu, redu i poštenju.

Dražena Petrovića smatra najboljim igračem ove generacije, nedostaje mu Obradović, koji bi bio pokretač ekipe; od kolega najviše cijeni Amerikance, od igrača Magica Johnsona. Ne kani dugoročno raditi s reprezentacijom. Poslije EP, prvi će put nakon nekoliko godina uzeti ljetni odmor.

Lijek protiv stresa za nj je golubarstvo, muziku rado sluša, i to uvijek suvremenu, a za film, TV, kazalište - nema vremena!

Najradije jede musaku, uz jelo pije vino, odijeva se sportski.