Te 1980. godine Cibonu je prvi put na gostovanje pratilo tisuću navijača, 11 autobusa je organizirao sam klub, a mnogi su potegnuli vlakovima, autobusima, dok je cijela vojska navijača stigla iz Vinkovaca. Prvi puta su se na tribinama pojavile i republičke hrvatske zastave, tako su oduševljeni navijači zagrebačkog košarkaškog kluba pokazivao nacionalnu pripadnost, što je izazivalo bijesne reakcije komunističkih vlasti.
Navijači Bosne s velikim slikama Delibašića i Varajića zapodjenuli su drugi dio tribine i ta je utakmica odigrana u latinoameričkom ugođaju, s puno strasti i navijanja. Nažalost, prije utakmica bilo je i sukoba, potegnuti su i noževi, nažalost, stradao je jedan navijač Bosne.
Bosna je samo tri dana ranije sjajnom partijom u Splitu pobijedila Jugosplastiku i osvojila naslov jugoslavenskog prvaka, s puno optimizma došla je i u Slavoniju, no zapreka je bila prevelika. Mlada momčad Cibone, željna uspjeha, doslovce je igrala presing cijelu utakmicu, blistao je Aco Petrović, tek oporavljen od tuberkuloze, kad su mnogi smatrali da nikad neće stati na noge, kamoli igrati košarku.
Upravo on je u jednom dijelu utakmice sa serijom od 12 poena utakmicu odvukao na stranu zagrebačkih košarkaša, a izvrsno mu je asistirao Andro Knego. Tada 23-godišnji mladić, koji sedam dana ništa nije jeo zbog bolova u vilici, primivši infuzije, sa svojevrsnom bandažom na licu tukao se bez milosti pod obručima, vodeći svoj klub prema prvom trofeju, trofeju koji je usmjerio Cibonu sljedećih godina prema putevima najviših sportskih visina.
Uistinu, taj trijumf u Borovu bio je začetak velike dominacije Cibone u tadašnjoj jugoslavenskoj i europskoj košarci. Dogodine je u Cibonu stigao i Krešimir Ćosić, za dvije godine osvojen je i prvi naslov prvaka, 1982. godine, a 1985. i prvi naslov klupskog prvaka Europe. Zacijelo ništa od toga ne bi bilo da se u Borovu posrnulo, ili da Andro Knego nije zaigrao kad bi mnogi ležali u bolnici i urlali na liječnike.
Ne, Knego nije takav tip, postigao je 12 koševa, uz Nakićevih 20, Petrovićevih 18, pokojnog Despota 10 i šest Pavličevića, dosegnuta je 68-62 pobjeda koja je ceste od Borova do Zagreba učinila karnevalskom turnejom razdraganih mladih Zagrepčana koji su osjećali da stiže vrijeme Cibone.
Cibona je finale Kupa igrala u sljedećem sastavu:
Nakić, A. Petrović, Bečić, Akik, Pavlićević, Despot, Sikirić, Knego, Uzelac, Ušić, Dogan, Gospodnetić i trener Novosel.
Sve ostalo što se s Cibonom zbivalo je bogata povijest do koje izgleda malotko drži... Jer, da je nekome stalo nikad se ne bi dozvolilo u neovisnoj Hrvatskoj da se tako gasi praktički najuspješniji hrvatski sportski proizvod, zajedno s košarkaškim klubom Split, trostrukim europskim prvakom!
KK Cibona osnovan je 1946. godine, a prvo ime koje je klub nosio bilo je Sloboda. U prvih nekoliko godina klub je često mijenjao ime (Sloboda, SD Zagreb, Vihor, Polet), da bi konačno u ljeto 1950. dobio ime Lokomotiva. Pod tim imenom je igrao sve do studenoga 1975. kada se košarkaški klubodvojio od Sportskog društva Lokomotiva i za novog sponzora dobio Cibonu, prehrambeni gigant kojega su činili “Kraš”, “Franck”, “Badel” i “Voće”.
U Prvoj saveznoj ligi klub se natječe se od 1951. godine, a jedino 1952. i 1960. nisu bili članovi Prve lige. Zlatno doba kluba bilo je između 1980. i 1987. kada su dres Cibone nosila dvojica velikana hrvatske i svjetske košarke – Krešimir Ćosić i Dražen Petrović. U tom razdoblju osvojeno je čak 14 trofeja, uključujući i dva najsjajnija – naslove klupskih prvaka Europe 1985. i 1986. godine.
Cibona je redoviti sudionik europskih klupskih natjecanja od 1977. godine, s jedinom iznimkom u sezoni 1989/90. Impresivnozvuči podatak da su jedini klub koji je sudjelovao u svim dosadašnjim izdanjima Europske lige (od sezone 1991/92. do ovogodišnjeg izdanja Eurolige).
Cibona je najuspješniji hrvatski klub, a može se pohvaliti sa velikim brojem trofeja:
Prvenstvo Hrvatske
1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2004, 2006, 2007, 2009, 2010, 2012, 2013.
Kup Krešimira Ćosića
1995, 1996, 1999, 2001, 2002, 2009,2013
Prvenstvo Jugoslavije
1982, 1984, 1985
Kup Jugoslavije
1969, 1980, 1981, 1982, 1983, 1985, 1986, 1988
Kup europskih prvaka
1985, 1986
Kup pobjednika kupova
1982, 1987
Kup Radivoja Koraća
1972
Nema komentara:
Objavi komentar