Proširenje putničke zgrade .....
Unatoč nepovoljnoj gospodarskoj situaciji koja je zahvatila cijelu tadašnju državu, Aerodrom Zagreb uspijevao je održavati korak u ostvarivanju plana razvoja.
Predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba, mr. Mladen Vedriš, na prigodnoj je svečanosti, u prisutnosti mnogobrojnih uzvanika, 22. travnja 1981. godine otvorio novi dio pristanišne zgrade. Dogradnja od oko tri tisuće sto četvornih metara na istočnom dijelu namijenjena je dolasku domaćih putnika i transferu s tuzemnih na inozemne letove te za iskrcaj i preuzimanje prtljage.
U prizemlju zgrade smještena je prodavaonica putnih potrepština, snack bar s ljetnom terasom i poslovnica rent-a-cara. Na prvome su katu uredi nekoliko zrakoplovnih kompanija, prostorije za osoblje i VIP salon te restoran s vidikovcem. U srpnju 1981. godine opsluženo je više od sto osamdeset tisuća putnika, najviše u jednom mjesecu u povijesti.
I sredinom kolovoza putnički je promet bio znatno gušći, jer se u Zagrebu održavala prvorazredna atletska priredba, koja je okupila najbolje europske atletičare i atletičarke. Atletski kup Europe održan je na maksimirskom stadionu, posebno pripremljenom za tu priredbu.
Pred više od dvadeset pet tisuća gledatelja, nastupili su atletičari iz deset europskih država, a priredbu je pratilo oko četiri stotine domaćih i stranih novinara uz televizijski prijenos u četrdesetak zemalja.
U subotu, 26. rujna 1981. godine prvi je put u Zagrebu sletio Boeing 747-100 australske zrakoplovne kompanije Qantas, na putu iz Sydneya preko Bombaya (današnjeg Mumbaija) u Frankfurt. Zagrebačka zračna luka pokazala se potpuno opremljenom za prihvat i otpremu tako velikog aviona, u to vrijeme najvećeg na svijetu.
Riječ je o zrakoplovu dužine oko sedamdeset metara i rasponom krila od oko šezdeset metara te visinom na repu oko dvadeset metara, a teškom u polijetanju oko tristo pedeset tona. Širokotrupni četveromotorni avion, često zvan džambo-džet, ima dvokatnu putničku kabinu i ta karakteristična izbočina gornjega kata učinila ga je izuzetno prepoznatljivim. Ovisno o konfiguraciji, može prevesti između četiristo i šesto putnika, njime upravljaju tri člana posade, a o putnicima se brine jedanaest stjuardesa. Svi poslovi oko prihvata i otpreme tog zračnog diva na njegovu su prvom slijetanju u Zagreb obavljeni u propisanom vremenu. Time je dokazano da Aerodrom Zagreb i njegovi zaposlenici idu ukorak s vremenom i spremni su za opsluživanje najvećih i najmodernijih svjetskih zrakoplova. Na fotografi ji se u prvome planu vidi JAT-ov DC-10-30, kupljen 1979. godine. JAT ga je 2005. godine prodao i od tada trune u zračnoj luci francuskoga grada Nimesa.
Dvadeseta obljetnica
Svečanom sjednicom radničkog savjeta i akademijom, na kojoj su podijeljena priznanja dugogodišnjim zaposlenicima i suradnicima te kompanijama i organizacijama s kojima Aerodrom Zagreb surađuje, u travnju 1982. godine proslavljena je dvadeseta obljetnica osnutka. U svečarskim čestitkama predstavnika vlasti i svih važnijih državnih institucija istaknuto je da je zagrebački aerodrom najfrekventnije raskrižje zračnih putova u jugoistočnoj Europi i vrlo važna prometna točka za privredni i turistički razvoj cijele države. Na Pleso slijeću i s njega polijeću zrakoplovi četiriju domaćih i četrdesetak stranih kompanija, a više od sedamdeset posto njih leti na međunarodnim linijama.
Uz bok s Frankfurtom
Prema rezultatima istraživanja tvrtke Mc Donnell Douglas, jednog od najvećih proizvođača aviona, objavljenima sredinom 1982. godine, Zagreb je, uz Frankfurt, po broju zračnih linija koje održava sa svijetom, na prvome mjestu u Europi među stotinjak gradova koji se u administracijama svojih država ne smatraju glavnim gradovima. Takvo prestižno priznanje Aerodrom Zagreb dobio je upravo u vrijeme pomanjkanja goriva, koje je izazvala gospodarska kriza, što je potpuno poremetilo letove domaćih avioprijevoznika prouzročivši česte izmjene, spajanja ili otkazivanja. U deset mjeseci 1982. godine putnički promet u zagrebačkoj zračnoj luci bio je čak četrnaest posto manji nego u istom razdoblju prethodne godine, promet robe trinaest, a promet pošte čak trideset posto manji.
Predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine grada Zagreba, mr. Mladen Vedriš, na prigodnoj je svečanosti, u prisutnosti mnogobrojnih uzvanika, 22. travnja 1981. godine otvorio novi dio pristanišne zgrade. Dogradnja od oko tri tisuće sto četvornih metara na istočnom dijelu namijenjena je dolasku domaćih putnika i transferu s tuzemnih na inozemne letove te za iskrcaj i preuzimanje prtljage.
U prizemlju zgrade smještena je prodavaonica putnih potrepština, snack bar s ljetnom terasom i poslovnica rent-a-cara. Na prvome su katu uredi nekoliko zrakoplovnih kompanija, prostorije za osoblje i VIP salon te restoran s vidikovcem. U srpnju 1981. godine opsluženo je više od sto osamdeset tisuća putnika, najviše u jednom mjesecu u povijesti.
I sredinom kolovoza putnički je promet bio znatno gušći, jer se u Zagrebu održavala prvorazredna atletska priredba, koja je okupila najbolje europske atletičare i atletičarke. Atletski kup Europe održan je na maksimirskom stadionu, posebno pripremljenom za tu priredbu.
Pred više od dvadeset pet tisuća gledatelja, nastupili su atletičari iz deset europskih država, a priredbu je pratilo oko četiri stotine domaćih i stranih novinara uz televizijski prijenos u četrdesetak zemalja.
U subotu, 26. rujna 1981. godine prvi je put u Zagrebu sletio Boeing 747-100 australske zrakoplovne kompanije Qantas, na putu iz Sydneya preko Bombaya (današnjeg Mumbaija) u Frankfurt. Zagrebačka zračna luka pokazala se potpuno opremljenom za prihvat i otpremu tako velikog aviona, u to vrijeme najvećeg na svijetu.
Riječ je o zrakoplovu dužine oko sedamdeset metara i rasponom krila od oko šezdeset metara te visinom na repu oko dvadeset metara, a teškom u polijetanju oko tristo pedeset tona. Širokotrupni četveromotorni avion, često zvan džambo-džet, ima dvokatnu putničku kabinu i ta karakteristična izbočina gornjega kata učinila ga je izuzetno prepoznatljivim. Ovisno o konfiguraciji, može prevesti između četiristo i šesto putnika, njime upravljaju tri člana posade, a o putnicima se brine jedanaest stjuardesa. Svi poslovi oko prihvata i otpreme tog zračnog diva na njegovu su prvom slijetanju u Zagreb obavljeni u propisanom vremenu. Time je dokazano da Aerodrom Zagreb i njegovi zaposlenici idu ukorak s vremenom i spremni su za opsluživanje najvećih i najmodernijih svjetskih zrakoplova. Na fotografi ji se u prvome planu vidi JAT-ov DC-10-30, kupljen 1979. godine. JAT ga je 2005. godine prodao i od tada trune u zračnoj luci francuskoga grada Nimesa.
Dvadeseta obljetnica
Svečanom sjednicom radničkog savjeta i akademijom, na kojoj su podijeljena priznanja dugogodišnjim zaposlenicima i suradnicima te kompanijama i organizacijama s kojima Aerodrom Zagreb surađuje, u travnju 1982. godine proslavljena je dvadeseta obljetnica osnutka. U svečarskim čestitkama predstavnika vlasti i svih važnijih državnih institucija istaknuto je da je zagrebački aerodrom najfrekventnije raskrižje zračnih putova u jugoistočnoj Europi i vrlo važna prometna točka za privredni i turistički razvoj cijele države. Na Pleso slijeću i s njega polijeću zrakoplovi četiriju domaćih i četrdesetak stranih kompanija, a više od sedamdeset posto njih leti na međunarodnim linijama.
Uz bok s Frankfurtom
Prema rezultatima istraživanja tvrtke Mc Donnell Douglas, jednog od najvećih proizvođača aviona, objavljenima sredinom 1982. godine, Zagreb je, uz Frankfurt, po broju zračnih linija koje održava sa svijetom, na prvome mjestu u Europi među stotinjak gradova koji se u administracijama svojih država ne smatraju glavnim gradovima. Takvo prestižno priznanje Aerodrom Zagreb dobio je upravo u vrijeme pomanjkanja goriva, koje je izazvala gospodarska kriza, što je potpuno poremetilo letove domaćih avioprijevoznika prouzročivši česte izmjene, spajanja ili otkazivanja. U deset mjeseci 1982. godine putnički promet u zagrebačkoj zračnoj luci bio je čak četrnaest posto manji nego u istom razdoblju prethodne godine, promet robe trinaest, a promet pošte čak trideset posto manji.
Nema komentara:
Objavi komentar