Priručnik za nježnu djecu sunčeve galaksije koja su rođena polovicom 60ih preko 70ih sve do početka 80ih u Zagrebu i okolici te one zauvijek mlade bez figa u džepu! Zaplovimo u nepoznatom smjeru. Sa instinktom prepuštanja. Dozvolite oblacima da nas vode, dopustite vjetru da vam raspleše kosu i vratite se u neko drugo vrijeme.
ZAGREBAČKI RAZGOVORI
12/07/16
80e ZLATNO DOBA U KOJE BI SE MNOGI OD NAS VRNULI
Lak za kosu i češalj za tapiranje bili su im najbolji prijatelji, a ako ste bojali kosu ili stavljali pramenove, plava je bila in boja. Ne smijemo zaboraviti konjski repić.
Uske poderane traperice, kožne jakne i naočale, pretjerivanje s bojama, detaljima i nakitom ono su po čemu mnogi pamte lude '80-te. Filmovi Top Gun i Flashdance diktirali su trendove u tim godinama kada se glazba sa radija snimala na kazete i nije bilo mobitela kojima biste se dogovorili sa društvom gdje se nalazite...
Natapirana kosa, šljokice, saten, prenaglašene oči, usne i obrazi i nezaobilazni jastučići na ramenima, bili su must have. Puno laka za kosu i šminke, (pre)visoke potpetice, šljokice...
Nezaobilazne su bile i velike narukvice, broševi, pletene čarape bez stopala, svjetlucavi ukrasi za kosu, velike torbe. Predvodnica trendova bila je Madonna koju su kopirale djevojke širom svijeta. Prenaglašenost i pretrpanost bili su osnova stila i sve se nosilo bez straha od mogućih komentara.
Važno je bilo biti svoj, drugačiji, odijevalo se bez razmišljanja što će reći okolina. Spajalo se nespojivo, živjelo se punim plućima. Sve je bilo pretjerano, ali svi su uživali u tome. Od brendova, prevladavali su Levi's, Nike, Adidas, a u Hrvatskoj su bile popularne i borosane i startasice. Starke su bile za šminkere, a šangajke njihova verzija radničke klase.
Muškarci su bili uzor loši dečki s velikog platna. Neizostavno pivo u ruci bilo je dio stila, ali i dokaz stava. Dok su jedni hodali u trapericama, kožnim jaknama i tenisicama, drugi su se "furali" na ležerna odijela ispod kojih nikad nije bila košulja već majica. Karirano i prugasto je bilo in. Iako stil '80-ih ponekad nazivaju trash razdobljem mode, dijelovi tih ludih godina i danas se vraćaju na scenu. Odjenite ih s osmijehom, i s pivom u ruci!
Osamdesete. Oni koji su ih proživjeli ponekad bi se rado vratili. Oni koji su bili premali, žale što nisu bili veći. A oni koji još nisu ni bili u planu budućih roditelja, slušaju o njima kao o 'zlatnim vremenima' izlazaka. Ljudi su bili povezaniji. Nije bilo Ipad-a, MP3 playera, mobitela, računala. Najveći 'elektronski' domet bilo je u sobi na gramofonu pustiti ploču. Uvijek se znalo gdje će tko doći, koja su mu omiljena mjesta. A kad se ekipa u kvartu okupila, uvijek je bio jedan koji je očaravao djevojke gitarom.
Glazbena scena je cvjetala. Veliki broj popularnih bendova iz tog razdoblja i dan danas su na listi omiljenih: Azra, Haustor, Ekaterina Velika, Šarlo Akrobata, Idoli, ali i Film, Prljavo kazalište i Bajaga. Mogli bi dugo tako nabrajati. Bilo je to plodno vrijeme za mnoge kvalitetne glazbenike.
Love je bilo manje nego danas, ali se više toga proživjelo i doživjelo. Išlo se po traperice u Trst i ponosno ih se nosilo na svakodnevnim izlascima. Nije bilo toliko izbora raznih pića pa je to pomoglo u jednostavnosti dobre zabave. Konjak je bio piće za one dubljeg pića, a najviše se uživalo u vinima, dobrom pivu i domaćoj rakiji.
Dva hrvatska grada, koji su i danas centar urbane kulture, prednjačila su u brojnim mjestima za izlaske: Rijeka i Zagreb. Omladinski klub 'Palach' u Kružnoj ulici u Rijeci bio je utočište alternativaca, punkera i rockera. Na relaciji Zvečka-Blato-Kavkaz odvijao se društveni život Zagreba. Izlazilo se u Kulušić, Saloon u koji su više išli 'šminkeri' i Jabuku koja je bila više za darkere. Ako mislite da ste prestari za obnavljanje uspomena iz Jabuke, varate se. S pivom u ruci, čut ćete iste pjesme na koje ste plesali osamdesetih i dobro se zabaviti.
Tek sredinom '80-ih vezivanje pojasa je postalo obavezno. To je donijelo i mnoge probleme jer dosta auta u to vrijeme nije imalo mjesta za pričvršćivanje tog 'izuma'
Odlasci na more, na prekrasnu dalmatinsku obalu, trajali su satima. Nije to bilo tri, četiri sata, prije osam, devet sati ovisno o željenoj destinaciji. Uvijek se obavezno stajalo, popila se kava ili piva i uživalo u prirodi, prije povratka na serpentine.
Gužve nisu bile tolike, samim time što nije ni bilo toliko automobila na cestama pa nije bilo ni veliki broj nervoznih vozača. Osjetila se svaka rupica na cesti. Za volanom se u to vrijeme rijetko mogla vidjeti žena. Prije je bila iznimka nego pravilo. Autosjedalice nisu imale pojas za pričvršćivanje. Kako bi ga i imale, kad ga nisu imali ni auti. Većina djeca se vozila na prednjem sjedalu i nije se toliko brinulo o njihovoj sigurnosti. Vremena su bila drugačija.
Tek sredinom osamdesetih vezivanje pojasa je postalo obavezno. To je donijelo i mnoge probleme jer dosta automobila u to vrijeme nije niti imalo mjesta za pričvršćivanje tog novog 'izuma' pa su neki čak i bušili rupe u karoseriji kako bi provukli pojas.
Fićo, ustvari Zastava 750, postizao je najveću brzinu od 110 kilometara na sat. Gledajući unatrag i to je bilo previše, ako ste htjeli izaći iz auta neozlijeđeni. Mnogi mladići su prve 'vozačke korake' napravili baš u fići i nema čovjeka koji se neće nostalgično nasmijati na spomen ovog malenog auta. Njegova slika se nalazila čak i na omotima mliječne čokolade, a koristila ga je i policija.
Zastava 101 bio je za one malo dubljeg džepa. Nadimak je dobio po nepravilnom izgovaranju broja 101, Stojadin. Bio je veći i raskošniji od fiće i često ga se moglo vidjeti kako juri po hrvatskim cestama. No, apsolutni pobjednik tog vremena je Yugo. Opjevan u raznim pjesmama, čak je pokušao osvojiti i američko tržište.
Gledajući sad te reklame, izgleda smiješno, ali u osamdesetima je bio apsolutni hit. Prvi primjerak je napravljen pod imenom Fiat 127 i proizvodio se čak do 2008. Golf je bio popularan i jako tražen, kao i Volkswagen Buba koju i danas možemo naći na ulicama. Renault 4 također budi uspomene na neugodne vožnje u zlatnim osamdesetima.
Razdoblje koje je u to vrijeme izgledalo kao da nikad neće doseći blistavu kinematografiju prošlog desetljeća, vremenom se pokazala kao jedna od dekada iz koje se sjećamo nevjerojatno puno filmova. Tada su žarile i palile znanstvena fantastika, akcijski filmovi prepuni testosterona, ali i tinejdžerske komedije.
Tko se ne sjeća filma 'Goonies' i početne scene kad debeljuškasti Chunk ostaje iza grupe prijatelja i dok jede čokoladicu ugleda 'Slotha'? Dječja kinematografija je tad bila na vrhuncu, a predvodio ju je nezaboravni E.T. koji je osvojio čak četiri Oscara!
Osamdesete su iznjedrile brojne kvalitetne glumce koji su i dan danas uzor mladima. Robert De Niro u filmu Martina Scorsesea 'Razjareni bik' savršeno je prikazao boksačkog prvaka u srednjoj kategoriji, Jake La Motta i dan danas se smatra jednim od najboljih ikad snimljenih filmova. Ne smijemo zaboraviti ni na Al Pacina koji je nezaboravno odigrao ulogu mafijaškog bossa u filmu Briana De Palme 'Lice s ožiljkom'.
'Povratak u budućnost' s Michaelom J. Foxom obilježio je djetinjstvo mnogih generacija, i onih koje još nisu niti rođeni. Futuristički film koji je dosta toga i pogodio. Tad je svijetla kina ugledao i odličan serijal o arheologu Indiani Jonesu s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Palili i žarili su i 'Ratovi zvijezda', a u Zagrebu je navala na treći dio serijala bila tolika da su uništena staklena ulazna vrata kina Zagreb kad su se karte pustile u prodaju.
'Povratak Jedija' i 'Flashdance' potukli su sve dotadašnje rekorde gledanosti početkom osamdesetih. Jennifer Beals postala je seks bomba tog vremena, a zbog filma djevojke su počele nositi 'štucne'. Film je postavio glazbene standarde idućih nekoliko godina u svim diskotekama gdje su dečki s pivom u ruci promatrali pokušaje 'wanna be' plesačica.
U to vrijeme su se i probili 'frajeri' holivudskog platna: Bruce Willis u 'Umri muški', Tom Cruise u i danas popularnom klasiku 'Top Gun' i Sylvester Stallone u filmskoj lektiri 'Rambo'.
Što se gledalo na malim ekranima u Hrvatskoj? Dvije sapunice obilježile su ovaj period. 'Dinastija' se redovito pratila jer su svi željeli znati koje su nove spletke u bogatoj obitelji Carrington. Kad se emitirala, ulice su 'zjapile' prazne.
Druga je 'Santa Barbara', jedna od najdugovječnijih sapunica čije se emitiranje produžilo i u devedesete. A i smiješni izvanzemaljac 'Alf' uvijek je bio dobro došao, kao i 'Poroci Miamija', 'Zakon u Los Angelesu' i ' Grizzly Adams'.
Najvažniji hrvatski film je 'Samo jednom se ljubi', po mišljenju mnogih filmskih kritičara. Članovi obitelji Vragec u 'Smogovcima' obilježili su razdoblje osamdesetih. Glumci iz te dramsko-humoristične serije postali su pravi hrvatski celebritiji: Mira Furlan, Ivica Zadro, Slavica Knežević, Mario i Boris Mirković.
Neosporni vladar televizijskih programa bio je Oliver Mlakar, a vladarice Helga Vlahović, Željka Fattorini i Jamina Nikić. Ena Begović, ljepotica je koja se munjevito uzdigla do statusa zvijezde i uvijek ćemo je pamtiti. Od glumaca, Rade Šerbedžija ostao je glavni 'igrač' ovog razdoblja i nakon toga nastavio uspješnu karijeru na velikom holivudskom platnu.
Najznačajniji sportski događaj osamdesetih sigurno je Univerzijada 1987. Za potrebe najveće sportske manifestacije na našim prostorima, u Zagrebu su sagrađena tri nova bazena, devet dvorana, dotjerane Šalata i Jarun, tadašnji Cibonin centar i obnovljeno je oko 200 fasada! Nema djeteta koje tad nije željelo simpatičnu maskotu Zagija. Ni čovjeka koji se ne sjeća lakopamtljivih stihova 'Zagi, Zagi, Zagi, za Zagreb, za svijet'.
Desetak dana nezaboravne Univerzijade ostavio je neizbrisiv trag u svakodnevici Zagrepčana. Najveća čast ukazana je košarkaškom velikanu Draženu Petroviću koji je posljednji nosio studentski plamen i zapalio vatru koja je gorjela do završetka Univerzijade.
U to vrijeme košarkaška igrališta na Mladosti, Šalati i Tuškancu stalno su bila puna i Zagreb je zahvatila ljubav prema košarci. Cibona je tu uvelike pomogla, na čelu s Draženom Petrovićem i Krešimirom Ćosićem. Sredinom osamdesetih Cibona je ušla u dva finala Kupa prvaka i osvojila oba postavši dvostruki europski prvak!
Dinamo je 1982. napokon, nakon 24 godine čekanja, osvojio svoj četvrti naslov prvaka. Euforija Modrih zahvatila je Zagreb i te godine je Dinamo imao više od 40.000 članova i bio na drugom mjestu u Europi po fanovima, odmah iza Barcelone.
Utakmice su se prepričavale po kafićima s pivom u ruci, na ulicama, na poslu. Miroslav 'Ćiro' Blažević bio je heroj ulice, skupa s Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom i Markom Mlinarićem.
Klub hokeja na ledu Medveščak također je bio u svom zlatnom razdoblju. Tada je nosio ime Medveščak Gortan, po sponzoru koji je pomogao strelovitom uspjehu u osamdesetima. U tom periodu, četiri puta su osvojili Jugoslavenski kup i tri naslova prvaka Jugoslavije. Vodio ih je proslavljeni ruski trener Anatolij Kostrjukov. Medvjedi su danas ponovno popularni i bodre ih vjerni navijači s tribina vraćajući mu slavu kakvu zaslužuje.
Nema komentara:
Objavi komentar