Srpanj 1988: Zagreb ima što Europa nema... Tako smo pisali lani o zagrebačkom Jarunu. I pokazalo se ove godine da je uistinu tako: prelijepo jezero nudi ugodan ambijent, urednost, solidne ugostiteljske usluge, dosta kulture i zabave. Nedjeljom privuče i do 40.000 kupača.
Ali neki zaljubljenici u automobilske kante još dolaze na Jarun da ih operu vodom jezera! Kazne su i dalje mlake. Zar nije već vrijeme da se takvi dovedu pred televizijske kamere da javnosti objasne kako se to ponašaju prema jezeru koje je teškom mukom pretvoreno u plućno krilo grada?
Kaže se da svi veliki gradovi leže na velikim rijekama s kojima postaju nerazdvojna životna cjelina i s njima se povezuje tradicijom, ekonomski i emocionalno. Za Zagreb bi se to teško moglo reći - on se od svoje rijeke, Save, uglavnom držao na odstojanju. Kako je rastao stigao je do nje, ali ju je elegantno preskočio i nastavio ignorirati, prisjećajući je se prigodno, u pjesmama, i u vicevima tipa: koja rijeka teče ispod Savskog mosta.
S vremenom se Sava pretvorila u malo veći kanalizaciji kanal, a nuklearka u Krškom nije ju, dakako, učinila nimalo privlačnijom. Zagrepčani su stoga postali osjetljivi na zov mora. Otpočele su ljetne seobe na Jadran.
No, nakon godina prosperiteta broj onih koji su to sebi mogli dopustiti postojao je sve manji a broj onih što ljeti ostaju sve veći. I što raditi cijelo dugo, toplo ljeto?
Rješenje: kada već nije htio postati grad na rijeci, a grad na moru nije mogao biti (na preveliku žalost zagrebačkih Dalmatinaca), Zagreb je otkrio da može postati grad na jezeru...
Iako je ideja prof. dr. Fedora Wenzlera o pretvaranju Jaruna u veslački i rekreacijski centar stara već nekoliko desetljeća, pravi je početak njene realizacije donijela Univerzijada, točnije, odluka da veslanje bude na programu četrnaestih studentskih ljetnih igara.
Objekti su završeni na vrijeme i svečano otvoreni; natjecanja su protekla u najboljem redu, a vrata Sportskog rekreacijskog centra su se širom otvorila posjetiocima... Sve dok nije objavljena netočna vijest jednog liječnika da je voda novootkrivenog zagrebačkog mora opasna po zdravlje.
Naposljetku u jezeru se morala okupati bezmalo polovica zagrebačkog liječničkog zbora i funkcionara Univerzijade da bi se javnost umirila, no, sumnja je ostala.
Na plaži 40.000 kupača
Stoga smo se, kako bi dobili odgovor na pitanje koje je u ustima mnogim Zagrepčanima, prije obilaska Jaruna raspitali kako danas stoje stvari s kvalitetom vode. Prema rezultatima analiza koje tumači ekipa stručnjaka na temelju redovitih mjerenja, stanje zadovoljava. To znači da se u vodi možete mirno brčkati, bez ikakve bojazni za zdravlje.
"Kupamo se ovdje svakog vikenda, i nemamo nikakvih problema, bez obzira na sve zlonamjerne priče", kazali su nam Marija i Josa Draženović, prvi kojima smo pristupili na prilično popunjenoj plaži. "Uostalom, većina kupališta na Jadranu na kojima smo bili nije nimalo čišća, a tamo nitko vodu ne provjerava svakodnevno kao ovdje."
Na Jarunu se stalno nalazi sedam redara, zahvaljujući kojima je plaža uzorno održavana, a tu je i devet sanitarnih čvorova čija čistoća ugodno iznenađuje. Ali može značiti i to da ih posjetioci smatraju suvišnim s obzirom na 690.000 četvornih metara jezera i brojne zabačene kutke.
Izvedbena rješenja zahoda mogu se preporučiti za sve slične objekte - vodokotlići i umivaonici su doslovno opkoljeni, tako da je teško napraviti ikakovu štetu.
Prije nekog vremena, objašnjava nam Zdravko Karić, građevinski nadzorni organ, u upravi se pojavio savjesni građanin tvrdeći da netko razbija "pipce". Pokazalo se da je to radnik SRC-a koji se trudio da in čekićem postara, pošto su nove, vrijedne pet starih milijuna, nestajale preko noći. Ovakve, izubijane nitko ne dira.
Drugi je slučaj još bizarniji. Usred dana i najvećeg broja posjetitelja, počela se na cestu izlijevati kanalizacija, jer je kako se pokazalo, nepoznati počinitelj ukrao regulacijski sat na kanalizacijskoj pumpi, vjerojatno iz neznanja, pošto se takvim mehanizmom može poslužiti jedino ako namjerava izgraditi vlastito akumulacijsko jezero.
Treba reći da se velika većina posjetitelja, kojih je kada smo posjetili Jarun, usprkos radnom danu bilo nekoliko tisuća a prošlog vikenda 40.000, ponaša u skladu s pravilima. Ipak je sve ovo za većinu nešto sasvim novo, a za svako upoznavanje je prije svega potrebno vrijeme.
Plodovi slobodne konkurencije
"Dolazim na Jarun još od početka ljeta i više sam nego zadovoljna, jednostavno zato što smo ovako nešto čekali godinama, još od gašenja plivališta na Savi i na Bundeku", kaže nam Đurđica Zajec.
Većina kupača priznaje da ih osim ljepote novouređenih prostora, na dolazak prisiljava i pad standarda. Nema sumnje da bi se mnogi radije kupali na moru, pijuckajući sok ispod kakve palme ili barem čempresa. Kad smo već kod pijuckanja, treba reći da je s uobičajeno slabom točkom sličnih mjesta - ugostiteljskim uslugama - situacija više nego zadovoljavajuća.
Cijene su pristupačne kod brojnih privatnih ugostitelja - vlasnika pokretnih bifea, slastičara i voćara, pa i u društvenom sektoru, što je vrlo očita ilustracija blagotvornog utjecaja slobodne konkurencije. "Partizan-Trešnjevka" iznajmljuje sandoline, čamce i ležaljke po razumnim a ne, za Jadran uobičajenim, pljačkaškim cijenama, a ako želite, možete se učiti i jedrenju na dasci.
Sve u svemu, većina kupača je vrlo zadovoljna, a to se posebno odnosi na mlade, jer treba spomenuti i to da svakog vikenda, pod pokroviteljstvom lista Vjesnika i Muzičke omladine Trnja, na jezerskom "otoku" Trešnjevci odigrava bogat zabavni program.
Kako u ovome zapisu ne bismo ostali samo na pohvalama, treba navesti i riječi Dražena Pečanića koji je izrazio misli mnogih kada nam je rekao:
"Ogorčen sam samo na vozače koji parkiraju svoja vozila na zelenim površinama a i na one koji ne poštuju staze za nas bicikliste. Nakon napornog radnog dana želim se u miru provesti lijepo uređenom stazom, a prisiljen sam sklanjati se s puta nekulturnim vozačima." Zaista, usprkos sveprisutnim prometnim znakovima, letećim patrolama na biciklima i plavo-bijelim zastavama 101, na biciklističkim stazama savjetujemo oprez.
Još kino, vrtić, klub
Zanimljivo je da su prekršaji u parkiranju na travi u nadležnosti komunalnog inspektora, a to znači da vas milicionar može oglobiti samo ako parkirate na asfaltu. U SRC-u razmišljaju o povremenom zatvaranju ceste za automobile, pogotovu nakon uvođenja autobusne linije oko jezera subotom i nedjeljom. Pošto je jedan od nepropisno parkiranih automobila bio strane registracije, pomislili smo da stranci već otkrivaju ljepote Jaruna, no to je bio "našijenac" na privremenom radu u inozemstvu, Mile Dasović, koji nam je priznao da je prvi put ovdje, a usput nas nasmijao idejom da je Jarun dušu dao da postane - jugoslavenski Disneyland! Hvala na savjetu, dragi Mile, ali tko će to platiti?
Nema sumnje da u SRC-u stvarno razmišljaju o daljnjem razvoju pa nam tako Karlo Rezar, tehnički rukovodilac kaže:
"Planiramo niz sadržaja koji bi dopunili i oplemenili već postojeće. Ljetno kino bi se nalazilo na jednom od otoka, a potom bio bi tu i disko klub. Razmišljamo i o vrtiću koji bi radio ljeti kada većina jaslica i vrtića u gradu zatvara vrata. Postoji mogućnost otvaranja kampa koji bi, vjerovali ili ne, bio prvi na području grada i koji bi odgovarao standardima njemačkog ADAC-a što bi značilo da bi mogao privući i strance na proputovanju kroz naš grad."
Ideja ima još, no za sve treba novac, novac i opet novac. Mnogo novca, smatra se oko 20 milijardi (novih) dinara, tako da će se u daljnji razvoj ići oprezno, u skladu s mogućnostima.
Ali jasno je da sve ovo što je na Jarunu do sada napravljeno neće biti dovoljno ako ovo novo plućno krilo grada ne prime k srcu svi stanovnici Zagreba, pa i oni koji i dalje peru svoje automobile i dovode pse, unatoč brojnih apela pa i ovog najnovijeg od subote 23. srpnja. Takve treba onemogućiti i ne dopustiti im da bacaju ružno svjetlo na tisuće korektnih posjetilaca. Zar njihovi automobili nemaju registarske tablice? Treba ih pokazati na televiziji - i te tablice i "face" njihovih vlasnika.
Jarun je, dakle, napokon postao stvarnost. Ovoga ljeta on nudi sve što je bjeguncu s asfalta potrebno: pristojno uređen ambijent, ugostiteljske usluge na dostojnoj razini, bez uobičajenog pretjerivanja u cijenama, a povrh svega dosta kulture i zabave.
Zagreb ima nešto čime se može ponositi - prelijepo jezero koje mu je tako zorno pokazalo da su njegove snage goleme, da je sposoban za velike pothvate. Neke lanjske priče o tome kako je Jarun samo još jedna u nizu promašenih investicija, bile su, pokazalo se, posve neosnovane, plitke i ružne.
Nema komentara:
Objavi komentar