1980.
Ako neko počne baviti muzikom u vrijeme kad je punk način muzičkog izražavanja njegove generacije, onda je on punker samo zato jer se tada počeo kreativno baviti time. Da sam se počeo baviti muzikom u doba nekog drugog pravca, bio bih u početku, jasno, to. Jer u umjetnost se ulazi preko onog što ti je trenutno najbliže, najrazumljivije i s čim najprije uspostavljaš komunikaciju.
Dubrava je novo zagrebačko naselje. U stvari, točnije rečeno - Dubrava je od prigradskog naselja nedavno postala dio Zagreba kao što su to i Medveščak i Trešnjevka i Trnje. Prije tri godine kad bi se Dubrava spomenula među fanatičnim fanovima roka i punka odmah je prva asocijacija bila - "Prljavo Kazalište."
Jer, "Kazalište" je grupa koja u Zagrebu s ponosom ističe da je počela svirati i stvarati u Dubravi i da je iz nje prvo tramvajem broj jedanaest osvojila Zagreb, a potom pošla i u trijumfalni pohod kroz ostale dijelove zemlje.
Već prvi nastupi 77. godine na plesnjacima afirmirali su u Zagrebu petoricu tada petnaestogodišnjaka, strasnih zaljubljenika u novu muziku i novi pokret - punk.
Začas im je prišiven epitet prvih punkovaca kod nas.
Od tada pa do danas oni su se razvili u jednu od najboljih (ne samo punk!) grupa u zemlji.
Porazgovarali smo o "Prljavom kazalištu" s osobom najkompetentnijom da nešto kaže - vođom grupe, autorom muzike, tekstova i stila kojim sviraju Jasenkom Hourom.
U početku bijaše punk, a danas ....
Jasenko ne djeluje poput zvijezde.
Omalen, krhak, smrknut, nepovjerljiv, odjeven nemarno, punkerski. Trebalo je poprilično dugo "otvarati ga" da pristane na ležeran razgovor.
- Ne znam previše o punku - počeo sam.
- Nije ni važno.
- Mislim da je u razgovoru s jednim punkerom.
- Nije. Ja nisam punker.
- Tako tebe i "Kazalište" zovu.
- Nema veze. Nisam.
- Pa što si, onda?
- Ja sam muzičar. Prvenstveno muzičar.
- Ali onaj koji svira punk?
- Ne. Onaj koji svira sve ono što voli. I što osjeća.
- Možeš li to malo objasniti?
- Ako se neko počne baviti muzikom u vrijeme kad je punk način muzičkog izražavanja njegove generacije, onda je on punker samo zato jer se tada počeo kreativno baviti time.
Da sam se počeo baviti muzikom u doba nekog drugog pravca, bio bih u početku, jasno, to.
Jer u umjetnost se ulazi preko onog što ti je trenutno najbliže, najrazumljivije i s čim najprije uspostavljaš komunikaciju.
- Znači li to da ti i tvoja grupa ne svirate punk?
- Moja grupa i ja sviramo. To je najvažnije. U početku je to bio punk. Danas poslije tri godine rada to je već nešto drugo. Bolje sviramo i to je muzika koja pomalo prerasta punk.
- Što znači "bolje svirate" ? Tehnički, misliš?
- I tehnički. I zrelije. I muzički dotjeranije. Prije je to bilo pomalo muzički sirovo.
- Ali istinito. Da li je to danas već pomalo lažno, komercijalizirano?
- I danas je istinito. Samo je ova istina koju trenutno sviramo suptilnija, dotjeranija, savršenija. No, ne i komercijalnija.
- Znači da ne zarađujete s muzikom koju svirate?
- Ne prodajemo je, pa ni ne zarađujemo. Nešto "love" zaradimo, ali kad bi odlučili da od toga živimo, bojim se da bi brzo morali pronaći neki unosniji posao.
- Ploče vam se baš ne prodaju?
- Ploče nam se sasvim zadovoljavajuće prodaju. No, mi ih ni nismo snimali da postanu hitovi. Mi smo ih radili jer smo to željeli. I kupuju ih oni koji ih žele.
- A turneje?
- Ne idemo pretjerano na turneje. Pogotovo ne na komercijalne. Nastupamo samo na ozbiljno koncipiranim rock koncertima.
- Poslije vašeg prvog LP počelo se o vama govoriti kao o vrlo ozbiljnoj grupi s muzičkog i fenomenološkog stanovišta. Bili ste čak i kandidati za nagradu SKOJ-a. Prvi u povijesti rock muzike u ovim našim krajevima! Da li vam je imponiralo to priznanje?
- Svakako. Radilo se o muzičkoj i društvenoj afirmaciji rocka kao fenomena. Poslije toga se ni na druge grupe nije više gledalo s visine i nije se ignorirao njihov rad.
Velika očekivanja od nove ploče
- Puno vam je pomogao i omladinski list "Polet".
- Pomogli smo jedni drugima. Uzajamno. "Polet" je bio prvi naš list koji se je ozbiljno počeo baviti problematikom rocka. Na planu jezika, medija...
- Misliš li da je to sve ozbiljno? I potrebno?
- Mislim. Mada ne bi trebalo pretjerivati. To je generacijska muzika, tisak, literatura, mediji...
Ona je nastala demistificirajući i ne bi sad trebalo praviti od nje same mistifikaciju.
Mislim, svi smo se mi bavili stvarima u kojima smo nešto pojašnjavali i ne bi bilo dobro da se iz toga počnu rađati nerazumljive teorije koje će neko opet morati da objašnjava.
- Ti si vrlo ozbiljan. Koliko imaš godina i čime se još baviš?
- Devetnaest. Završio sam srednju školu. Centar za kadrove u kulturi. Pišem poeziju i namjeravam se upisati na fakultet. Koji? Još ne znam. Političke nauke ili književnost. Nisam još siguran.
- A "Kazalište"? Grupa ti se zove "Prljavo kazalište". Ima li to veze s pravim kazalištem ?
- Nema. Ime smo dali tek tako. Čitali smo strip "Alan Ford" i zatekli grupu TNT kako se vrzma oko nekog kazališta. Pošto je to kazalište bilo prljavo, pala nam je na pamet ideja da se upravo tako i nazovemo. "Prljavo kazalište."
- Ideju vam je dao strip. Ima li barem on veze (osim imena!) s muzikom koju svirate?
- Ni to. No, strip je kao medij i kao umjetnost svakako jedan od čestih načina izražavanja ove, naše generacije.
- Što trenutno radite?
- Ništa. Odmaramo se.
- Od čega?
- Od posla.
- Kakvog?
- Snimanja.
- Tajna?
- Ne. Snimili smo svoj novi LP.
- Tu? U Zagrebu?
- Ne. U Milanu. Bilo je vrlo naporno.
- Jeste li bar zadovoljni?
- Jesmo. Jako smo zadovoljni. Mislimo da nam je to najbolji posao dosad.
- I šta očekujete od te ploče?
- Puno. Očekujemo da se svim našim prijateljima dopadne. Mislim da smo tom pločom puno, puno napredovali.
Ostaje nam da preslušamo novu ploču "Prljavog kazališta" i da se sami uvjerimo u ono što nam je Jasenko rekao.
I jasno, da poželimo Jasenku Houri, Davorinu Bogoviću, Tihomiru Filešu, Ninu Hrasteku i Marijanu Brkiću - "Prljavom kazalištu" - još puno dobrih ploča, koncerata i turneja.
Nema komentara:
Objavi komentar