Cvjetni plac, Tkalča, Zvečka, Blato,
šarmeri sad bez publike, al' uspomena zlato.
I kad prođeš opet tamo, naš te Zagreb baš potrefi,
nadaš se neutješen samo, daj me strefi, daj me strefi.
I pitam se gdje su sada lica, bedra, grudi,
tijela trzaj, prilike i propusti ludi?
Jel još ima onog duha, one snage
da se bude iznad svega, iznad sile nage.
Zato volim one dane, već zaboravljene i svete,
lepršavo večer, seks, i nade koje naprijed lete
u ideale, slavu, u samo srce moga grada,
tada lijepog, sjetnog i bez folk parada.
Nema komentara:
Objavi komentar