ZAGREBAČKI ROCK DNEVNIK 1981.

Siječanj, 1981. 

ZG rock dnevnik, XII 1980: Parlament, 
Aerodrom, P. Stančić, Parni valjak, Jasenko Houra 

Zagreb u ovim zimskim danima ne pruža ružičastu sliku, kao uostalom ni ostali naši gradovi (uključujući i primorske): crni snijeg, ulice posute solju, nervozni automobilisti, loš gradski promet, smog itd. Sva je ipak sreća da postoji kafić kao što je Zvečevo (iliti Zvečka) u kome se osim kave promjenljive kvalitete, mogu iz prve ruke dobiti i sve informacije o tome što se sve u onom manje više noćnom (čitaj: muzičkom) krugu Zagreba odigrava. Pođimo redom bez kronologije ili abecede. 

PARLAMENT

je ime za trio u kome sviraju Zoran Cvetković (gitara, vokal), Dražen Šolc (bubnjevi, vokal) i Dubravko Vorih (bas, vokal). Ovaj trio je gotovo onog trenutka kada se osnovao postao u isto vrijeme i super grupa i najzagonetniji band. Naime, radi se o tome da je Zoran Cvetković najprije bio u prvoj postavi Prljavog kazališta , da bi još prije izdavanja debi albuma Prljavaca prešao u Parni valjak .  

Dražen Šolc i Dubravko Vorih su bili članovi obećavajuće rock-jazz skupine Obećanje proljeća, da bi potom obojica na kratko došla u Parni valjak. Tako se Parlament početkom prošlog ljeta jednostavno izdvojio iz Parnog valjka i krenuo svojim putem. S obzirom na reputaciju koju su ovi muzičari uživali, nije im bilo teško da sa produkcijom Suzy sklope ugovor za snimanje albuma i prvih mjesec dana rada na pripremi albuma su proveli sa producentom Pikom Stančićem . Onda je ova suradnja iz nepoznatih razloga prekinuta, tako da je grupa snimila kompletne materijale za debi LP u vlastitoj produkciji.  

U međuvremenu, Parlament je imao nekoliko najavljenih i nenajavljenih javnih nastupa, koji nisu raščistili stvar sa njihovom muzikom. Ostao je utisak da je Parlament prvi domaći trio koji je u stanju postići puni sound, ali je ostala dilema u pogledu njihove muzičke profiliranosti te načina interpretacije.  

Na pitanje koje im se najčešće postavlja ("da li su oni domaći Police "), članovi Parlamenta kategorički tvrde:  

- Ne, mi nismo Police! To što možda i namjerno potenciramo fizičku sličnost, samo nam koristi u izgrađivanju vlastitog imagea. Mi bismo najbliže definirali našu muziku kao reggae sviran na jedan žestoki novo-valan način. I možda bi se na tome završilo, da me nisu interesirale i neke druge stvari.  

- Otkuda reggae, pa još sviran na novo-valan način?! 

- U vrijeme kada smo nas dvojica bili u Obećanju proljeća, a Zok (Zoran Cvetković) u Kazalištu, mislili smo da je jedino rock-jazz ono što vrijedi. S druge strane, Zok je oduvijek volio reggae, iako sve do sada ga nije imao priliku svirati. Onda, kada smo se sva trojica konačno našla u Parnom valjku, otišli smo u London i gledali tamo masu new wave grupa. 

I tamo smo shvatili da je to ono pravo. Znaš, drugačije je sve to kada se gleda odavde i kada se doživljava na licu mjesta, tamo gdje je i nastalo. 

- Kakva je onda uloga ili zasluga Prljavog kazališta za ono što se zbilo kod nas? Da li je sa Parlamentom samo proširen spektar domaćih novo-valnih strujanja? 

- Mislim da su Prljavci najzaslužniji za konačno shvaćanje onoga što se kod nas tretira kao new wave i punk. Nikada nisu mogli biti kao engleski, no zato tu ima nekih drugih stvari. Da, čini mi se da je sa nama popunjen spektar zagrebačkih novo-valnih strujanja. Ima još grupa, neafirmiranih, Patrola recimo, koje će tek izbiti na površinu.  

I tako je Parlament otišao na novo zasjedanje, ovoga puta kao gost na koncertu Prljavog kazališta. Što se mene tiče, pustio sam ih neka idu jer sam pomno preslušavao snimke sa njihovog albuma (u povjerenju, pjesme koje su moji favoriti se zovu "Plava svjetla" i "Soba 22") i nervozno grizao nokte iščekujući probni otisak ploče. 

AERODROM I PIKO STANČIĆ

je kompletirao materijal za novi album, čije će snimanje biti završeno u Milanu kada budete čitali ovaj tekst. Jurica Pađen je priredio nekoliko zanimljivih tekstova. Biće tu i nekih muzičkih iznenađenja u vidu flashbacka na nekad popularne plesne ritmove. Ali ne bi bilo fer da vam kažemo o čemu se radi, jer bi se indirektno dotakao i (za sada) dogovorenog naziva albuma. Dakle, od LP-ja koji će se pojaviti u prvom tromjesečju izuzetno do znatno jubilarne (?!) 1981. godine kladim se na ploču Aerodroma.  

Ne samo zbog stjuardesa i dobrih kompozicija, već i zato što se u ulozi producenta pojavljuje Piko Stančić. Opet sa novim idejama koje će, nadam se, izvući Aerodrom iz kvazi sympho melankolije. A kad već napomenuh jednu od najkontraverznijih osoba u multimedijalnim zagrebačkim krugovima, onda nije na odmet reći i da osim što producira Aerodrom, prolazi kroz novu slikarsku fazu. Nešto rjeđe putuje na relaciji Zagreb - Pariz i obratno, svira bubnjeve uz Vedrana Božića (gitara), Tomasa Krkača (bas) i Branu Bogunovića (gitara) u jednoj revival grupi koja se sasvim namjerno (i prigodno) zove Cadillac 66. Band nastupa u Saloonu. Ima repertoar koji se sastoji isključivo od kompozicija napravljenih u jednom te istom rock'n'roll maniru.  

Pjesme su inače bile standardi Beatlesa, Stonesa i drugih bandova šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do Clasha, no bitno je da su sve istoga tipa. Čuditi se uspjehu grupe, koja svake večeri dupke napuni Saloon, je bespredmetno, jer stvarno ne postoji mjesto na kome bi čitava jedna generacija mogla nostalgično slušati "svoju" muziku, a neki sasvim novi klinci se čudili onome što se nekada sviralo i pjevalo. Dakle, Cadillac 66 šašavo juri punom brzinom cestom popločanom svjetskim zlatnim pločama, bez obzira na sva poskupljenja benzina! 

PARNI VALJAK

se ne vozi po tuđim, već po vlastitim zlatnim pločama. Poslije i komercijalno uspješnih "Gradskih priča", Valjak je na najboljem putu da svoju trasu poploči još jednim zlatom, "Vrućim igrama". Imajući u vidu da je motor Parnog valjka ponešto kašljucao između ova dva albuma, da je puno toga na uređajima i karoseriji izmijenjeno, na nadasve jasna i precizna uputstva glavnog (i odgovornog urednika), napao sam strojovođu Parnog valjka Huseina Hasanefendića sasvim konkretnim pitanjem/francuskim ključem:

- Što je istina o Parnom valjku? 

- ?! 

- Priča se da ste se proljetos definitivno rasturili, a da je nova grupa skupljena samo zato da bi se ispunila odredba ugovora sa CBS-om, po kojoj ste bili dužni snimiti još jedan LP? 

- Istina je da je bilo velikih i mnogobrojnih personalnih promjena u grupi, ali iz sasvim određenih razloga. Najprije, Piko Stančić je otišao na cijelu godinu u Pariz, tako da smo morali promijeniti bubnjara. Potom je došlo do nesuglasica sa Fumom (koji je otišao u Njemačku), a i bubnjar koga smo uzeli nije se dobro uklopio, tako da su konačno u band došli Dražen Šolc i Dubravko Vorih iz Obećanja proljeća.  

- Ni to nije dugo trajalo? 

- Ne, to su mladi momci, koji su i po temperamentu i po shvaćanju muzike bili na drugoj valnoj dužini i nikako se nismo mogli složiti. Ja sam u međuvremenu napravio kompletan materijal za novi album i bilo je jasno da se neko dugoročnije rješenje mora pronaći, jer ovako više nije išlo. 

- I Zok, Dražen i Dubravko su otišli i oformili Parlament. Tko ih je zamijenio u Valjku? 

- Rastko Milošev , na solo gitari i saxu, zatim Srećko Kukurić na basu, a iz Aerodroma nam je došao bubnjar Paolo Sfeci . Uz Akija Rahimovskog , koji osim što pjeva, barata i sa klavijaturama, to je postava koja je realizirala "Vruće igre". 

- Album je opet sniman posredstvom CBS-a u Milanu? 

- Da, ljudi iz CBS-a su prilično zadovoljni kako je engleska verzija "Gradskih priča" prošla u Europi, čak su poslali nekakav telex u Suzy, koji je našim ljudima puno značio. Ja znam samo da smo u Španjolskoj bili dobro plasirani sa singlom. A što se tiče novog albuma... čuj, sada smo kompaktni kao band, puni elana i mislim da smo napravili dobru ploču, sa dosta plesne muzike i nekoliko uistinu pravih singl numera. Snimali smo u Milanu i sve je napravljeno relativno brzo, ali sam stvarno zadovoljan. 

- Čini mi se da se na prvoj strani jasno ocrtava nastavak "Gradskih priča", a da ste tek na drugoj strani, koja je žešća i modernija, zvučali nekako otkačenije. 

- Da li si ti radio nešto van banda u međuvremenu? 

- Radio sam nešto sa Johnnijem za Azru , a trebam raditi i njegov sljedeći album, no o tome je još rano govoriti. Radio sam i sa još jednom zagrebačkom grupom, Ljubičicom (oni su iz Vrbovca), koja je... tako... zgodan sastav, od koga se možda može ponešto i napraviti. 

- Ploča se već pojavila u prodaji, pa treba očekivati i novu promotivnu turneju, zar ne? 

- Za sada ćemo nastupati samo na pojedinačnim koncertima, da bi se privikli na različite uvjete, budući da smo ovoga puta na snimkama napravili jako dobar sound, pa želimo da isto tako zvučimo i u živo. Turneju planiramo za veljaču i tada ćemo obići sve veće gradove kod nas. U međuvremenu, imat ćemo nekoliko TV nastupa, tako da se šira publika upozna sa nekim materijalima sa ploče, jer ovoga puta zbilja idemo i sa novim zvukom i sa novim imageom. 

To nam ispriča Husein Hasanefendić i ode u nepoznatom pravcu, nervirajući se zbog lošeg probnog otiska omotnice za album. A na mjesto gdje je do maloprije stajao, postavi se nitko drugi do Houre i energično zatraži od osoblja jednu ledeno hladnu Coca Colu (bez ruma ili kakvih drugih dodataka za zagrijavanje unutrašnjih organa). 

JASENKO HOURA

- Što se zbiva s Kazalištem? Jesu li ga počistili ili se popravlja fasada?

Sviramo po gradovima, gradićima, što ja znam, imamo koncert u Zagrebu sa Parlamentom i Zagrebačkim muzikašima , a onda koncert u Beogradu. Ploča se dobro prodaje i ne znam šta bi ti više!  

- Svi se hvale čim završe jednu ploču, da već rade na drugoj! 

- Paaa, sad. U stvari, imam već dovoljno materijala za novi album, ali mislim da nema potrebe da se on već sada intenzivno radi. Pa mi još nismo zapravo ni izveli uživo "Crno bijeli svijet" a i singl se tek sada pojavio! Tako... mislim da će se novi LP raditi tek kasno u proljeće iduće godine. 

- Rijetko si viđen u Zvečki. Zašto? 

- Prvo, zato što sviramo okolo i nisam u Zagrebu, a drugo zato što se dosta toga promijenilo u Zagrebu u posljednjih godinu i pol. Znaš, kada smo počinjali i mi i Film i Azra i što ja znam, čitav taj novi val, svi smo bili skupa. Sada se raspadamo, svatko vuče na svoju stranu. Imam utisak da je u Beogradu sada dobra atmosfera za bendove sa vaše alternative scene, da je onako kako je bilo ovdje kada smo mi počinjali! 

- Ne znam, može biti, jer si u posljednjih godinu dana bio i češće i duže u Beogradu od mene. 

To rekoh, smotah ga na brzinu da pozira za dvije slike i utekoh da preslušam prvi, vrući probni otisak albuma Bijelog dugmeta . No, bez obzira na sve razgovore, muziciranja, ploče, snimke, klubove, hotele i taksiste, nitko me ne može ubijediti da zagrebačke groupie girls i dalje nisu daleko najzgodnije u domaćem rock cirkusu. Izgleda da im je to već prešlo u naviku!